U Švedskojžive deseci hiljada Bosanaca i Hercegovaca, koji su u tu skandinavsku državu otišli tokom rata u Bosni i Hercegovini. Neki su pokrenuli vlastite poslove i zapošljavaju stotine ljude. Planiraju i širenje svojih kompanija, i to upravo u Bosni i Hercegovini.

Slika prije 20 godina izgledala je kao obična priča. Počeli su s prodajom automobila u dvorištu kuće, ali sada ih u salonu prodaju po 250 godišnje.

"Ne da smo zadovoljni, nego smo prezadovoljni", govori Mujo Gurdić, suvlasnik firme Auto Svartinge.

Godišnji obrt firme je blizu milion i po eura. Kažu da su se, prije svega, morali izboriti za povjerenje kupaca, koji su ih poznavali kao izbjeglice. Pomogla im je i lokalna vlast.

"Znači nema sputavanja, nema zaustavljanja, nema da ti neko stavlja štap u točak ili nešto tako", ističe Gurdić.

Najviše transportnih firmi

Gradsko vijeće tako želi i nastaviti, kako bi do 2020. godine Norrkoping bio među top 20 švedskih gradova za razvoj biznisa. U njemu je trenutno 15 firmi u vlasništvu Bosanaca i Hercegovaca.

Na četiri točka pokrenuto ih je najviše. Vlasnik pet firmi koje se bave transportom je Nedžad Ljeskovica, porijeklom iz Srebrenice. Kaže da je u planu i otvaranje šeste, u Sloveniji.

"Pokretanje firmi sa švedskim vlastima su išle dobro u finansijskom dijelu, gdje smo im dali plan, program, budžet, šta bi se sve desilo i šta bi sve moglo da se desi, tako da su nas podržali u finansijskom dijelu ispočetka", navodi on.

Neki su već na globalnom tržištu. Na čelu najbolje švedske firme koja se bavi osiguranjem kvalitete softwarea i zapošljava 160 ljudi je Hamdija Jusufagić, porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Kaže da se iza njegovog imena na brojnim priznanjima, zapravo, krije uspjeh svih radnika.

"Ovo je diploma 'biznismen godine' u cijeloj Švedskoj. I tu su razne branše, otvoreno za sve da se takmiče tu. Ovo je za regiju Askone, a imamo istu diplomu za Malme. Znači, moraš prvo pobijediti u Malmoe, kasnije ideš u regiju Askone i, kasnije, za cijelu Švedsku", objašnjava vlasnik firme System Verification.

Timski rad iznad hijerarhije

Smatra da je ključ uspjeha u kulturi rada, u kojoj na prvom mjestu nije hijerarhija, nego timski rad, iz Švedske javlja novinar Al Jazeere Emir Skenderagić.

"Za neophodno širenje posla ove firme i Švedska je mala. Nova radna mjesta otvaraju u Sarajevu", dodaje.

U glavnom bh. gradu su već zaposlili šest IT stručnjaka, a trebat će ih još. Edhem Gigović, direktor firme koji povremeno boravi u Malmeu, kaže da kvaliteta radne snage ne zaostaje u odnosu na Švedsku, ali da su očekivali brže procedure prilikom otvaranja firme.

"Osnivanje firme oduzima dosta vremena, otprilike 30 do 40 dana. Preporuka znači firmama koje razmišljaju da otvore nešto u Bosni ipak da imaju dobre advokate, koje mogu pomoći oko toga", ističe.

Za razliku od bh. procedura, koje su im iznenađujuće, kažu, švedskim su se brzo prilagodili i u toj zemlji ovi ljudi sada pišu uspješne priče.

Izvor: Al Jazeera

Piše: Harun Cero

Bosna i Hercegovina se ne može baš pohvaliti velikim investicijama i projektima, koji odgovaraju evropskim standardima i koji bi u ekonomskom smislu pomogli državi, a ne samo 'bili lijepi za oko'.

No, postoje i iznimke. Termoelektrana Stanari kod Doboja je početkom januara krenula sa isporukama prvih megavata u energetsku mrežu Bosne i Hercegovine.

Ukupna vrijednost projekta je 550 miliona eura, što uključuje izgradnju termoelektrane i razvoj rudnika do potrebnog kapaciteta.

No, neki stručnjaci sumnjaju u usklađenost rada nove termoelektrane sa tehnološkim i ekološkim standardima u Evropskoj uniji.

Planirano zapošljavanje 900 radnika

Ivica Jakovljević, direktor EFT Rudnika i Termoelektrane Stanari, tvrdi da elektrana ima licencu i za međunarodnu trgovinu te da će električnu energiju plasirati u region jugoistočne Evrope.

“Pošto u BiH generalno ima viška struje, mi ćemo energiju plasirati u zemlje kao što su Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Albanija i Makedonija“, kaže Jakovljević.

Za Republiku Srpsku i BiH realizacija ovakvog projekta sigurno predstavlja veliki zamajac privrednog razvoja, a planirano je da se u narednih nekoliko godina zaposli 900 radnika. Trenutno ih je u elektrani zaposleno nešto više od 600.

“Također ima radnika koji su, i koji će biti, u rudniku i TE Stanari neposredno zaposleni. Veliki broj radnika će raditi u nizu pratećih djelatnosti za potrebe rudnika i termoelektrane. Istovremeno, rudnik i TE Stanari će biti jedan od važnijih platiša poreza i nadoknada kojima se obezbjeđuju prihodi za budžete opštine Stanari, RS i BiH“, ističe Jakovljević i dodaje da najveći dio radne snage čine domaći radnici, radnici iz Stanara i okoline, kao i stručni inženjerski kadar iz BiH.

Manji dio stručnjaka angažovan je iz zemalja u okruženju.

Ipak, svi radnici su uključeni u proces učenja i obuke, jer se radi o tehnologiji, tvrdi  Jakovljević, koja je do sada bila neopoznata u regionu.

Gradnju termoelektrane i razvoja rudnika u potpunosti finansira britanska EFT Grupa. Projekat je 30 posto finansiran sopstvenim sredstvima, a 70 posto uz pomoć kredita koji smo povučeni od Kineske Razvojne Banke i nekoliko regionalnih banaka.

Zanimljivo je, ističe Jakovljević, da je po prvi put jedna velika kineska banka odobrila kreditni aranžman jednoj privatnoj kompaniji u regionu jugoistočne Evrope.

EFT Grupa je do sada investirala preko 85 posto od ukupne planirane investicione vrijednosti.

Po pitanju ekologije i ekoloških propisa, direktor termoelektrane Jakovljević tvrdi da je eneregetska zajednica, nadležni organ Evropske unije za ovu oblast, potvrdila da TE Stanari u cijelosti ispunjavaju propise EU-a.

“EPC ugovor za izgradnju i puštanje u rad TE Stanari sa kineskom firmom Dong Fang Electric Corporation (DEC) potpisali smo u maju 2010. godine. Bez obzira na nešto blaže zahtjeve BiH propisa, odredbe našeg EPC ugovora, po pitanju ekologije, poštovale su tada važeću EU direktivu (2001/80/EC). Nova EU direktiva donijeta u novembru 2010. (2010/75/EU), pooštrila je ekološke kriterijume, ali je također predvidjela da se ovi oštriji zahtjevi ne primjenjuju na elektrane koje će biti puštene u rad prije 2018.“.

Straučnjaci već neko vrijeme sugeriraju zemljama regije da djeluju na povećanju energetske učinkovitosti stambenih zgrada, efikasnijem iskorištavanju vjetra i sunca, ali i smanjenju upotrebe uglja.

Jakovljević smatra da u razvijenim zemljama, sa jakom ekonomijom, ljudi mogu da biraju kako će se grijati ili iz čega će proizvoditi energiju, ali da to nije slučaj u regiji jugoistočne Evrope.

“Mi naravno želimo da imamo što čistiju životnu sredinu i zemlju u kojoj živimo. Vjerujem da će to vrijeme doći kod nas ali, nažalost, još uvijek nismo dovoljno bogati da se mjerimo sa zemljama zapada.  Zatvaranje jeftinih izvora energije u BiH, kao što su termoeletrane, unazadilo bi već usporenu ekonomiju“, zaključio je Ivica Jakovljević, direktor EFT Rudnika i Termoelektrane Stanari.

Profesor i voditelj rudarskog odsjeka na Rudarsko-geološkom fakultetu u Tuzli Edin Delić tvrdi da rad TE Stanari u potpunosti nije usklađen sa tehnološkim i ekološkim standardima u EU-a.

Smatra da je sporno nekoliko elemenata, koji uglavnom nisu u skladu sa principom BAT (Best Available Technologies).

“Treba imati u vidu da se izgradnja strateškog elektroenergetskog objekta mora bazirati na aktuelnim najboljim tehnologijama u vremenu izgradnje, a da se već pooštravaju kriteriji okolinskog uticaja, kako po pitanju izdvajanja ugljendioksida, koji je vezan za energetsku efikasnost, tako i po pitanju sumpor dioksida(SO2), čvrstih čestica i ostalih polutanata koji su produkti kvaliteta uglja, tehnologije spaljivanja i filtriranja“, ističe Delić.

Prekomjerne emisije štetnih materija

On tvrdi da je energetska efikasnost TE Stanari deklarisana kao "bruto stepen korisnosti bloka" od 38,5 psoto, a što je znatno ispod danas komercijalno dostupnih najboljih tehnologija koje se kreću u nivou od oko 43 posto.

“Mislim da će i ovih 38,5 posto biti teško dostići u realnom radu i da će to biti najkrupnija prepreka u daljem radu termoelektrane.“.

Po njemu je to posljedica nedostatka vode za hlađenje tehnološke pare, zbog čega je, tvrdi, u TE Stanari primjenjen princip suhog hlađenja kod koga voda cirkuliše u zatvorenom sistemu ,poput hlađenja u automobilu.

Drugi ozbiljan problem Delić vidi u sistemu odsumporavanja dimnih gasova.

U TE Stanari je primjenjen je sistem suhog odsumporavanja, a on tvrdi da je najbolja tehnologija odsumporavanja na tržištu trenutno tehnologija mokrog odsumporavanja, koje ne bi trebalo imati alternativu niti na jednom od energetskih objekata u BiH.

“Nove obaveze koje je BiH prihvatila od prije neki dan u okviru Projekta koji je podržao USAID i obaveza BiH kao članice "Energetske zajednice" predviđaju smanjenje izdvojenog sumpora za više od 90 posto u odnosu na postojeće količine. Deklarisana koncentracija sumpora u dimnim gasovima od 200 mg/m3 je znatno iznad danas najboljih tehnologija“.

Iako izražava sumnju što se tiče energetske i okolinske efikasnosti TE Stanari, Delić je mišljenja da se ekonomski radi o značajnom projektu za BiH.

“Povećanje proizvodnje u Rudniku Stanari i instalisana snaga od 300 megawata predstavljaju ozbiljan ekonomski "vjetar u leđa". Da se malo više vodilo računa o energetskoj efikasnosti i najboljim tehnologijama mogli bi imati vjere da će dugoročno tako i ostati. Međutim može se očekivati "stezanje kajiša" kada su u pitanju prekomjerne emisije štetnih materija koje su se mogle izbjeći. One mogu u perspektivi ograničiti pristup ove TE tržištu, te smatram da bi bilo racionalno već sad raditi na prumjenama u tehnološkom procesu - u prvom redu u smislu efikasnijeg hlađenja, podizanja efikasnosti kotla i primjene mokrog odsumporavanja“.

Delić ističe da, sve sve dok ne nađemo kvalitetnu zamjenu za ugalj, nećemo moći izbjeći CO2, osim ako ne invenstiramo u veću energetsku efikasnost, kako proizvodnih pogona, tako i u potrošnji.

“Mislim da se primjenom adekvatnih (najboljih) tehnologija uticaj TE Stanari na okolinu može svesti na prihvatljiv. Ukoliko imamo TE koja ispunjava danas dostignute najsavremenije zahtjeve, mislim da je to zagađenje koje bi građani mogli tolerisati. Treba imati u vidu i da je pozicija ove elektrane mnogo pvoljnija u odnosu na ostale TE u BiH, koje su uglavnom bliže većim naseljenim mjestima i na terenu koji je znatno nepovoljniji za odvođenje dimnih gasova u vrijeme umanjene atmosferske cirkulacije“.

Edin Delić je zaključio da treba imati u vidu da se po sličnom konceptu, kao i TE Stanari, planira izgradnja termoelektrane u Banovićima, ali da su, prema njegovim saznanjima, neki od nedosatataka koje pominje već uočeni, zbog čega se mijenja prvobitno planirani blok od 300 megawata na jači 350 megawata, koji bi navodno trebao imati najbolju efikasnost.

Tvrdi da i za tu termoelektranu ostaje pitanje sistema odsumporavanja.

Isplativa investicija

Semin Petrović, projektni menadžer Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku iz Sarajeva, je mišljenja da TE Stanari dodatno doprinosi nezavisnosti RS-a i BiH u pogledu vlastite proizvodnje električne energije.

“ Sa aspekta proizvdonje električne energije, znači otprilike 2.000 gwh na  tržištu električne energije na godišnjem nivou“, ističe Petrović i dodaje da će ipak najveću ekonomsku korist od termoelektrane imati njeni vlasnici, jer je ona privatna.

S druge strane, u uslovima otvorenog tržišta, smatra on, električna energija proizvedena u TE Stanari bi mogla ići potpuno u izvoz, jer bi na odluku o njenom plasmanu utjecalo samo tržište, a ne vlasti ( bh. entiteta i BiH) i sadašnje tri državne elektroprivrede.

Petrović je ipak uvjeren  da će se investicija u TE Stanari sigurno isplatiti, ponajviše iz razloga što je to prvi veći objekat za proizvodnju električne enrgije u regionu, a skoro sve zemlje u užem i širem okruženju su neto uvoznici električne energije.

Petrović tvrdi da su svi projektovani paramteri i dozvole za gradnju termoelektrane izdate u skladu sa tada, i još uvijek, vazećom legislativom vezanom za emisije  zagađujućih materija, odnosno zaštite zraka, vode i tla.

Probni pogon, zaključio je Semin Petović, će pokazati da li je to tako.

Pokušali smo stupiti u kontakt i sa opozicijom u Republici Srpskoj, šefom Kluba poslanika PDP-a Branislavom Borenovićem i poslanikom NDP-a Draganom Čavićem, da bi čuli njihovo mišljenje o novoj termoelektrani u Stanarima, no Borenović se nije javljao na mobitel, dok Čavić nije odgovarao na mail.

Izvor: Al Jazeera

Italijanska kompanija Geox otvorila je proizvodni pogon u Vranju na jugu Srbije.
Dobili su subvencije od po 9000 eura po zaposlenom radniku.
Naša je ekipa provjerila da li država, pomažući strane investitore, uništava srpske proizvođače obuće. 

Načelnik Opštine Srebrenica Ćamil Duraković rekao je da će u petak Srebrenicu posjetiti ekspertni tim Vlade Srbije.

"Posjeta ovog tima je organizirana radi dogovora o realizaciji ključnih projekata za našu općinu i koji će biti realizirani u narednom periodu. Oni će obići lokacije na kojima će se izvoditi radovi", kazao je Feni Duraković.

Tim Vlade Srbije trebalo bi zajedno s kolegama iz srebreničke Opštine raditi na izradi projektne dokumentacije za projekte koje će realizirati Opština Srebrenica, a finansirati Vlada Srbije.

Vrijednost projekata koji će biti realizirani je tri miliona eura, a srbijanska Vlada je obećala sredstva tokom Investiciono-razvojne konferencije, koja je održana u novembru prošle godine.

Prioritetni projekti

Prvog dana konferencije je Aleksandar Vučić, premijer Srbije, obećao Srebrenici pet miliona eura poticaja, od čega su dva miliona eura bila operativna već 16. novembra.

Projekti koje će Vlada Srbije finansirati su rekonstrukcija putne infrastrukture glavne saobraćajnice užeg dijela grada, izgradnja porušenog mosta i pristupne saobraćajnice na jezeru Perućac, regulacija korita rijeke Križevice, izgradnja objekta obdaništa u Srebrenici i proširenje industrijske zone Potočari.

Nedavno je održana 26. redovna sjednica Skupštine opštine Srebrenica, na kojoj su odbornici usvojili Odluku o usvajanju liste prioritetnih projekata na području opštine Srebrenica, koji će se finansiratri sredstvima prikupljenim Investiciono-razvojnom konferencijom Srebrenica 2015.

Izvor: Agencije

Delegacije država Zapadnog Balkana, predvođene premijerima, učestvovale su na Investicionom samitu u Londonu.
Skup na kojem su predstavljene potencijalne investicije i poslovne mogućnosti regiona organizovala je Evropska banka za obnovu i razvoj.
Domaćin samita je britanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond.

Delegacije država Zapadnog Balkana, predvođene premijerima, učestvovale su na Investicionom samitu u Londonu.
Skup na kojem su predstavljene potencijalne investicije i poslovne mogućnosti regiona organizovala je Evropska banka za obnovu i razvoj.
Konferenciju u Londonu prati Momir Jelovac.

Piše: Harun Cero

Da Kanton Sarajevo i okolna mjesta imaju problem sa vodom i da stanovnici svakodnevno ostaju bez nje nije ništa novo, a direktor Javnog kantonalnog preduzeća Vodovod i kanalizacija Sarajevo Nezir Hadžić tvrdi da će to ostati tako, jer je vodovodni sistem tog kantona izgrađen za potrebe osamdesetih godina.

"Mora se obustaviti proširenje vodovodnog sistema uopće dok sve općine Kantona Sarajevo ne budu imale uredno 24-satno vodosnabdijevanje ili dok se ne osiguraju nove količine vode-izvorišta", kaže Hadžić.

Priznaje da su u prethodnom periodu izostala ulaganja u vodovodni sistem, te da i danas vlada haos u Kantonu Sarajevo što se tiče snabdijevanja vodom.

“Rješavanje problema vodosnabdijevanja će se rješavati sistemski i dio po dio, jer su potrebna velika finansijska ulaganja u sistem. Pored cjevovoda i mehanizacija preduzeća je stara i dotrajala, tako su bageri i kamioni više pokvareni nego što su u funkciji, ali i ovaj problem će se riješiti u narednom periodu nabavkom novih bagera i kamiona, koji će se koristiti za opravku kvarova na vodovodnoj mreži“, kaže on.

Dodaje da je problem i radna snaga preduzeća, jer je prosječna starost zaposlenih 48 godina, a tehnologije napreduju.

Načelnik Općine Ilidža Senaid Memić je otvorio novu stranicu u ionako već komplikovanoj priči o vodovodu, tvrdeći da njegova općina snabdijeva Kanton Sarajevo vodom, a da ništa ne dobija zauzvrat. On, također, tvrdi da je Rakovica, koja se nalazi u toj općini, bez priključka na vodu.

S druge strane, JKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo se brani tvrdeći da je u septembru 2015. Kanton Sarajevo imao dnevne redukcije vode, dok to veći dio Općine Ilidža, uključujući i naselje Rakovica, nije osjetio.

"Jedino naselje koje je bilo pod dnevnom redukcijom 2015. godine sa prostora Općine Ilidža je Sokolović-Kolonija“, kaže Hadžić i dodaje da će sve dok se vodovod ne modernizuje građani imati problema sa redukcijom vode.

Noćne redukcije

On navodi da danas kompletna Općina Ilidža nema ni noćnih redukcija, dok ih ostatak Kantona Sarajevo itekako osjeti (Općina Stari grad, Centar, Novo Sarajevo, Vogošća i Novi Grad).

Hadžić ističe da Rakovica nije bez priključka i da nema potrebe raditi nešto na svoju ruku.

"Danas naselje Rakovica ima izgrađeno otprilike 1.410 priključaka na vodovodni sistem kojim mi upravljamo", objašnjava. 

Memić tvrdi da se sve pumpe, za 90 posto vode koju dobija Kanton Sarajevo, nalaze na područjima Vrela Bosne, Sokolović-Kolonije i Hrasničkog vrela, a da je jedina voda koju JKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo ne plaća sa tog područja.

“Ono malo vode što Vodovod uzima iz Sokoca ili Pala plaća dvije konvertibilne marke [KM] po kubiku, a naplaćuje od ljudi jednu KM po kubiku, tako da već punih 40 godina općina Ilidža, osim štete, nema nikakve koristi od eksploatacije, a da ne kažem od korištenja koncesija. Vodovod ne plaća koncesiju na korištenje vode. U cijeni vode ne postoji cijena obeštećenja za stanovništvo“, tvrdi Memić i dodaje da je njegova općina u zadnjih sedam godina uložila 18 miliona KM u izgradnju novog vodovoda, a da planira uložiti dodatnih 12 miliona u narednom periodu.

Na upit da li je samo općinski novac uložen u projekat, on je kazao da nije.

“Osam stotina KM su bile uplate za priključak vode, a mi smo htjeli osloboditi 200 ljudi od tog plaćanja, ali na kraju se skoro 400 ljudi prijavilo, jer ljudi ne znaju da sa suviše prijava odgađaju izvršenje projekta. Novac nije samo općinski, ali je novac koji je općina mogla ili trebala dobiti. Ima i nešto kantonalnog novca, ali sve to koristi preduzeće Vodovod i kanalizacija Sarajevo, ali oni nas nisu oslobodili do bilo čega“, ističe načelnik općine Ilidža.

On je slikovito objasnio problematiku oko vodovoda u Kantonu Sarajevo i okolnim mjestima, s primjerom da ako za osam sati sa vrha Bjelašnice voda dođe do Vrela Bosne, onda imate toliko vremena da spriječite zagađenje. 

“Ako pumpate vodu, a 60-70 posto se izgubi dok dođe do odredišta, onda nešto nije uredu. Kanton Sarajevo mora ozbiljno poraditi na ovom problemu i to odmah“, zaključio je Memić.

Izostala ulaganja u vodovodni sistem

Hadžić priznaje da Kanton Sarajevo 90 posto količine vode izvlači iz izvorišta Bačevo, koje se nalazi na području općine Ilidža, ali da je ono dato na raspolaganje njegovom preduzeću, a da je vlasnik Kanton Sarajevo.

“Kada bi se količina vode koja je dovoljna da održi uredno 24-satno vodosnabdijevanje usmjerila prema jednom dijelu Kantona, većina potrošača u preostalim dijelovima bi ostali bez vode“, ističe Hadžić.

Što se tiče optužbe Memića da se 60-70 posto vode koja se ispumpa sa Ilidže izgubi, Hadžić objašnjava da se ogromni gubici na vodovodnoj mreži dijele u dvije kategorije:

- Gubici usljed starosti i dotrajalosti vodovodne mreže kao i objekata vodosnabdijevanja i

- Krađa vode – bespravno korištenje vode iz sistema Vodovoda i kanalizacije Sarajevo.

Hadžić je zaključio da je vodovodni sistem KS-a zapušten i da je izgrađen i projektovan za potrebe osamdesetih godina, što danas predstavlja veliki problem s obzirom na ekspanziju, odnosno širenje grada Sarajeva. Kada će konkretno krenuti u modernizaciju vodovoda nije rekao.

Novi kredit Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za rekonstrukciju vodovodnog sistema KS-a, koji je podijeljen u tri tranše od po 10 miliona eura, trebao bi pomoći Vodovodu i kanalizaciji Sarajevo da ponovno stane na noge, ali do tada se građani Sarajeva i okolnih mjesta samo mogu nadati da će prepucavanja prestati i da se građani više neće morati brinuti hoće li biti vode ili ne u kantonu koji je bogat rijekama, podzemnim akumulacijama i vrelima.

Izvor: Al Jazeera

Dan uoči izbora u Iranu, jedna tema privlači najviše pažnje među iranskim glasačima - ekonomija i strane investicije. Naš reporter donosi priču iz Teherana.  

Piše: Tomislav Šoštarić

Ivanec, grad u Varaždinskoj županiji na sjeverozapadu Hrvatske, analitičari uglednog Financial Timesa svrstali su na čelo Top 10 ljestvice malih gradova u Europi s najbolje razrađenim strategijama privlačenja stranih investitora.

Taj gradić, na čijem području živi blizu 14.000 stanovnika, od stope nezaposlenosti koja je nakon udara krize iznosila po nekim procjenama i više od 15 posto, došao je na razinu od sedam posto s obzirom na radno sposobno stanovništvo ili pet posto s obzirom na ukupni broj stanovnika.

U funkciji je još uvijek stara industrijska zona, pokreće se nova, a u poduzetničkoj zoni poslovna aktivnost se zahuktava.

Poticaj na zapošljavanje

Jedna od tvrtki koje tamo posluju je HEW Ivanec. S preseljenjem pogona u zonu u kojoj je grad uredio infrastrukturu, zaposlili su dodatnih 40 radnika, odnosno povećali njihov broj za gotovo 40 posto, te ih je sada 135. Proizvode 100 posto za izvoz.

Zbog novog zapošljavanja grad je im je po bitno nižoj cijeni dao zemljište, što je također jedan od poticaja lokalne samouprave razvoju gospodarstva.

"Drugi benefit je povoljno za nas bio to što smo u vrlo kratkom roku dobili građevinsku dozvolu, rješenje za građenje. Isto tako, kad se organizirao tehnički pregled, on je organiziran u rekordnom roku. Tako da sve skupa ako gledate od početka do kraja godine, gradnja i svi papiri su praktički unutar osam mjeseci bili riješeni, što je vrlo bitno za jednu firmu koja želi normalno dalje raditi, a ne prekidati proizvodnju", kaže Josip Šimunek, direktor tvrtke HEW Ivanec d.o.o.

U velikoj, urednoj hali, radnici uz zvuke glazbe izrađuju namote za elektromotore za njemačkog partnera, u čijem su 100-postotonom vlasništvu.

Radnici: Dobro je, još da su plaće veće...

Prosječna plaća kreće se oko 4.000 kuna (525 eura), s neoporezivim dijelom od 2.000 kuna (262 eura), koji se isplaćuje kao božićnica, uskrsnica i regres. Plaća se i prijevoz te dodatak za djecu.

Radnici kažu da bi plaće mogle biti i bolje s obzirom da je poslovna aktivnost u Varaždinskoj županiji općenito prilično jaka. No, imaju posao, pristojna primanja i zadovoljni su smjerom razvoja svoje sredine i angažmanom lokalnih vlasti. Samo bi htjeli da to ide i brže.

"Ja sam zadovoljan što je Ivanec na prvom mjestu među tih deset malih gradova, ali nažalost još uvijek  se ne vidi to sve kako bi se trebalo vidjeti, kako bi to moglo biti i činjenica je da je naša županija jedna s najnižim prosječnim plaćama u Hrvatskoj i na tome bi se trebalo poraditi u sklopu svega toga. Onda bi bila savršena slika našeg kraja", kaže Ivica.

"Plaća je na vrijeme, a to je rijetko. Nezaposlenost je velika, a mi imamo posao, to je za Hrvatsku puno. Mislim da bi moglo biti da Ivanec ide u smjeru tih većih investicija, ljudi je  puno nezaposlenih i bilo bi dobro da se nezaposlenost smanji i mislim da je Ivanec idealno mjesto za tako nešto", navodi Ivana uz pune ruke posla.

Oporavak nakon udara krize

Ivica Majec kaže da je napredak očit u posljednje tri-četiri godine. Stvari idu u pravom smjeru. "Razvija se industrijska zona, grad daje razne poticaje, neke stvari se plate, neke se dobiju gratis uz to zemljište i tako. Kod nas je bolje nego prije sedam-osam godina, osjećala se baš recesija i kriza".

Na drugom kraju grada radi tvrtka Drvodjelac, jedan od najvećih europskih proizvođača masivnih drvih ploča. Zapošljavaju više od 190 radnika u pogonima pilane, prerade i proizvodnje ploča te u proizvodnji namještaja.

Tvrtka je u domaćem vlasništvu, a 99 posto proizvoda plasiraju u inozemstvu - tržišta su uglavnom Njemačka, Švicarska, Austrija, Italija, Francuske te skandinavske zemlje.

Prihodi se kreću blizu 120 milijuna kuna godišnje (15,7 milijuna eura), a protekle su godine pojačali proizvodnju namještaja za 33 posto - na četiri milijuna eura prometa.

I u ovoj tvrtki plaće su redovite, uključujući dodatke. No, prije nekoliko godina suočili su se s nedostatkom stručnog kadra.

Nedostatak stolara pokrenuo projekt školovanja

"Stoga smo prije pet godina mi ušli s gradom Ivancom u projekat školovanja, otvorio se u sklopu srednje škole Ivanec jedan razred stolara, koji su 95 posto naši šegrti, nazovimo to tako, učenici, tj. obavljaju praksu kod nas u sklopu tvornice. Vije generacije su već završile i od te dvije generacije 20 i nešto mladih stolara, 98 posto, ih je već zaposleno kod nas", kaže izvršni direktor tvrtke Dominik Poljak.

Sami su kupili strojeve i opremili radionicu za praksu. Mladi stolari školu završavaju prije punoljetnosti pa se prvo zapošljavaju na manje zahtjevnim radnim mjestima. Nakon 18. godine raspoređuju se na poslove za koje su obrazovani.

"Super je ovdje, imamo priliku pokazati koliko znamo i zaposliti se odmah ako se dobro pokažemo na radnom mjestu. To mi se sviđa, nemamo poslije školovanja problema s traženjem posla. To zadržava mlade da ne odlaze", kaže Domagoj koji je trenutačno još na praksi.

"Pokreće se koliko je meni poznato, dosta se ulaže, pogotovo u podmladak, mladih kadrova i to sve stoji", zadovoljan je i Domagojev stariji kolega.

Model 'one stop shop' za investitore

U Gradskoj upravi zadovoljni su, ali ne i iznenađeni plasmanom Ivanca u analizi Financial Timesa. No, kako ističe gradonačelnik Ivanca i saborski zastupnik Milorad Batinić, opuštanja nema.

Programi potpore poduzetništvu, odnosno stranim i domicilnim ulagačima, te stvaranja povoljnog poslovnog okruženja razvijaju se dalje.

U Gradskoj upravi zaposleno je 16 ljudi, daleko ispod prosjeka zaposlenosti u jedinicama lokalne samouprave gradova njihove veličine, kaže Batinić. Uz obavljanje osnovnih zadataka, svi su angažirani na razvoju gospodarstva kao okosnice razvoja grada.

Razradili su, kaže Batinić, sustav olakšica i beneficija kroz poduzetničku zonu i industrijsku zonu, a kroz provedenu mini-reformu uprave ona funkcionira po modelu 'one stop shop'  za investitore.

"Kad dolazi u gradsku upravu dobiva osobu koja ga vodi kroz sve procedure koje on kao investitor treba ispoštovati što se tiče i lokalne i regionalne i nacionalne razine. Od početka, od ideje, početka realizacije projekta do završetka samog projekta i stavljanja u pogon", objašnjava Batinić.

Primjeri državi za učenje

Grad stipendira visoko obrazovanje, a vodi se i briga za deficitarna zanimanja. Tijekom godine, najavljuje Batinić, pokreće se i stipendiranje srednjoškolaca za takva zanimanja.

Slično kao i u slučaju inicijative ciljanog školovanja kadrova za stolare, sa srednjom školom "Ivanec" i kroz suradnju s resornim ministarstvom, namjeravaju isto pokušati za obrazovanje CNC operatera i strojobravara, kojih nedostaje jer je metaloprerađivačka industrija u zamahu.

Država bi, kaže Batinić, od njih i drugih sličnih primjera kakvih u Hrvatskoj ima, mogla mnogo naučiti. Bitna je proaktivnost, a politika ne smije biti prepreka razvoju.

"Upravo racionalnošću lokalne uprave, dobrim vodstvom, vrlo jasno razrađenim strategijama. Tu nema dnevne politike. Planovi se projiciraju nekoliko godina unaprijed. Mi smo među prvima u Hrvatskoj napravili strategiju razvoja sa svim prioritetima, mjerama od svih segmenata razvoja grada, strategija 2014.-2020., gdje se oslanjamo na potencijal fondova Europske unije", zaključuje Batinić.

Izvor: Al Jazeera

Ivanec u Hrvatskom zagorju Financial Times plasirao na prvo mjesto Top 10 malih europskih gradova po privlačenju investicija.

Najbolji mali evropski grad, kad je riječ o privlačenju stranih ulaganja je u Hrvatskom Zagorju.
Grad Ivanec, pobjedio je na međunarodnom konkursu "Gradovi i regioni budućnosti" uglednog britanskog poslovnog časopisa Financial Times, pobjedio je sve druge evropske gradove sa manje od 100.000 stanovnika. Istražili smo u čemu je tajna uspeha i zašto su u Ivancu sretni i investitori i mještani.

Hrvatski premijer Tihomir Orešković boravit će u utorak u službenom posjetu Njemačkoj i sastati se sa saveznom kancelarkom Angelom Merkel te održati niz drugih sastanaka, priopćila je Vladina služba za odnose s javnošću.

Premijer Hrvatske i kancelarka Merkel održat će sastanak prije podne, prenosi Hina.

U poslijepodnevnim satima će predsjednik hrvatske Vlade posjetiti Njemački povijesni muzej i razgledati izložbu "Umjetnost iz holokausta", dodaje se u priopćenju.

U zgradi hrvatskog veleposlanstva, premijer Orešković sastat će se s predstavnicima hrvatske zajednice u Berlinu, a nakon toga i s apostolskim nuncijem u Njemačkoj Nikolom Eterovićem.

Prema priopćenju Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVPEI), u sklopu izaslanstva u jednodnevnom službenom posjetu Njemačkoj boravit će i ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske Miro Kovač.

Njemačku zanima klima za ulagače

Predsjednica parlamentarne njemačko-hrvatske skupine prijateljstva Astrid Freudenstein (Kršćansko-socijalna unija, CSU) izrazila je  želju da će, unatoč dugotrajnom procesu formiranja hrvatske Vlade, u Hrvatskoj uskoro doći do reformi što bi poboljšalo klimu za investicije.

"Klima za ulagače bi u Hrvatskoj mogla biti bolja, za što postoji veliko zanimanje u Njemačkoj", rekla je ranije Hini Freudenstein.

Predsjednica njemačko-hrvatske skupine prijateljstva u Bundestagu kaže da su pozorno, ali i napeto pratili formiranje nove vlade u Hrvatskoj.

"Došlo je do određenog zastoja u odnosima, ali sada se nadamo stabilnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj i tome da će hrvatski partneri biti pouzdani", naglašava.

"Nadamo se i da je unatoč mnogim poteškoćama koje su pratile formiranje vlade moguće ostvarenje njezina reformskog programa", dodaje Freudenstein.

Ustvrdila je kako su odnosi Njemačke i Hrvatske uvijek bili na visokoj razini, ali i da su s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju još dobili na kvaliteti.

Ukinuta ograničenja na tržištu rada

"Prošlog ljeta Njemačka je za hrvatske državljane ukinula i posljednja ograničenja na tržištu rada. Dakle, sada zaista možemo govoriti o odnosima dvaju europskih partnera na istoj razini", rekla je političarka CSU-a.

Što se tiče aktualne izbjegličke krize Freudenstein je, međutim, istaknula kako na europskoj razini treba postići viši stupanj usuglašavanja stavova.

"To se ne odnosi samo na hrvatsko-njemačke odnose nego bi se općenito na europskoj razini trebali bolje usuglasiti u svladavanju izbjegličke krize. A to će uspjeti jedino zajednički s Hrvatskom koja ima iste interese", rekla je Freudenstein.

"Moramo pronaći načina kako da se zajednički uhvatimo u koštac s tim izazovom. U prvom planu i dalje ostaje borba protiv uzroka izbjeglištva, a nakon toga i smanjenje broja izbjeglica. Hrvatska je po tom pitanju za Njemačku bila i ostaje vrlo važan partner", zaključila je.

Izvor: Agencije

Armin Alijagić je osnivač organizacije koja želi pomoći da se u Bosni i Hercegovi prepozna razvojni potencijal dijaspore i da se tako privuku investicije i ostvari transfer znanja. Sam Armin je najbolji primjer za navedeni potencijal jer je i sam bio dijaspora u Holandiji do svog povratka od prije nekoliko godina.

Igor Bulić je upravo profil čovjeka kakve Armin želi da privuče da investiraju u BiH. Uspješan biznismen i vizionar koji se trudi da dodatno razvije hercegovački kraj iz kojeg je porijeklom njegov otac, a koji i njega neobjašnjivo vuče. Ova epizoda nam pokazuje koliko uvezanost dijaspore može imati pozitivan uticaj na određenu zemlju, pogotovo u vremenu finansijske nestabilnosti i teškog privlačenja stranih investicija.

Dobar primjer stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini dala je talijanska grupacija SIAK. Prije 10 godina kupila je kompaniju Krupa kabine, nakon čega su iz Bosanske Krupe u svijet krenuli dijelovi za velike svjetske brendove, kao što su Caterpillar ili John Deere.

Za uobičajenog radnog dana u Krupi šleperi u krugu utovare do 60 kabina za radne strojeve. Tu je evropsko sjedište italijanske SIAK grupacije za zavarivanje.

"Caterpillar je tu prvi, jer je na svjetskom nivou najveći proizvođač građevinske mehanizacije. Što se tiče traktorske kabine, tu radimo za John Deere. To su ti svjetski brendovi", objašnjava Damijan Segulin, direktor Krupa kabina.

Sve rade za izvoz

Ti svjetski brendovi traže preciznost u poslu. Kontrole su rigorozne. Provjerava se svaki var. Periodično, sve se mjeri kompjuterskom 3D tehnologijom. Radnici znaju kako grešaka ne smije biti.

"Kabina Caterpillar, završna faza. Montaža, tu je do mene kontrola, koja izvršava preglede", priča radnik Amel Bešić.

Povećavanje proizvodnje na 17 linija cilj je menadžmenta. Za zaokruživanje proizvodnje, pravljenje gotove kabine, koja se sada farba u Italiji te montira u Sloveniji, trebaju velika ulaganja, što nije u planu.

"Prošle godine je 206 radnika proizvelo 11.500 kabina. U potpunosti za izvoz, za radne strojeve u poljoprivredi i građevinarstvu", javio je Al Jazeerin reporter Boris Gagić.

Iako se u Bosni i Hercegovini obavlja primarni metalski posao, analitičari kažu da i od toga ima koristi.

"Sigurno je da je dobro kada god velike kompanije dođu u Bosnu i Hercegovinu i pokrenu neki dio posla za njihov sistem. Postajemo karika za koncept rada tih sistema", navodi ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

Uskoro poslovi za Mazdu

Takvih sistema i investitora u Krupi bi još željeli vidjeti, kako bi smanjili debalans između 4.500 nezaposlenih i 3.500 zaposlenih. Vjeruju kako im certifikat o lokalnoj zajednici s povoljnim poslovnim okruženjem može pomoći.

"Sutra, kada neko iz Evrope bude želio investirati u Bosnu i Hercegovinu, on će pogledati koje općine imaju povoljno poslovno okruženje, odnosno one koje su prepoznate da brzo završavaju papire za svoje investitore. Jedni od njih smo i mi", ukazuje Armin Halitović, načelnik Bosanske Krupe.

Za sada ozbiljniji investitori dolaze iz metalske grane industrije. Najavljuju i da će u Krupi, osim kabina za radne strojeve, uskoro raditi reklamne metalne ploče za evropski ogranak Mazde.

Izvor: Al Jazeera

Piše: Vedrana Maglajlija

Aerodrom u Bihaću, Kraljevu, Užicama, Nikšiću... neki su sa kojih će građani regije moći putovati u budućnosti, ukoliko se ostvare planovi vlasti i privuku investitori, dok su u toku radovi na proširenju većih aerodroma, prvenstveno onih u Hrvatskoj.

Razvoj civilnog zračnog saobraćaja cilj je zemalja u regiji, koje bi narednih godina trebale postati bogatije za nekoliko novih aerodroma za prevoz putnika, ulaganje i izgradnjom već postojećih vojnih i sportskih aerodroma.

Tako je Vlada Srbije donijela odluku o formiranju preduzeća Aerodromi Srbije, a prvi njegov zadatak bit će uspostavljanje civilnog zračnog saobraćaja na Aerodromu Morava kod Kraljeva.

"Postupak registracije preduzeća je u toku. Preduzeće bi pružalo pomoć i bilo inicijalni operater na svim aerodromima na kojima bi se stekli uslovi za odvijanje javnog avio-prevoza, do potpunog osposobljavanja i preuzimanja aerodroma od strane investitora", kažu iz Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije.

U opremanje Aerodroma Morava do sada je uloženo deset miliona eura. Kako najavljuju iz Ministarstva, na ovom aerodromu će moći odmah letjeti ATR-72, avion za 72 putnika, a kojim trenutno raspolaže Air Serbia.

"Nakon dodatnog opremanja aerodroma, možda već krajem ove i tokom sledeće godine, na Aerodrom Morava će moći da sleću svi avioni iz flote Air Serbie", saopćeno je nedavno iz Ministarstva.

Osim Aerodroma Morava, radi se i na osposobljavanju aerodroma Ponikve kod Užica. Gradonačelnik Užica Tihomir Petković prošle sedmice je izjavio da će zračni saobraćaj veoma brzo biti osposobljen "u nekom užem obimu".

Za njega su zainteresirani i investitori iz Saudijske Arabije, međutim, direktor Aerodroma Ponikve Saša Savić kazao je da je još nezahvalno pričati o takvom ulaganju, budući da je i ranije bilo sličnih obećanja iz drugih zemalja, koja se nisu ostvarila.

Za Bihać 18 miliona eura

Od interesa investitora ovisi i sudbina drugih aerodroma u Srbiji, poručuju iz Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

"Sledeći u nizu bi mogli biti Aerodrom Sombor i Aerodrom Novi Sad, koji poseduju plansku ili tehničku dokumentaciju, te Aerodrom Zrenjanin", dodaju.

Sredstva su problem i kada je u pitanju obnova sportskog aerodroma Golubić u Bihaću, u Bosni i Hercegovini, koji bi trebao biti osposobljen za prevoz putnika.

Planirano postavljanje kamena temeljca prošle sedmice, čemu je trebao prisustvovati i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović, nije se desilo. Gradonačlenik Bihaća Emdžad Galijašević objasnio je da do toga neće ni doći sve dok ne bude uplaćen obećani novac od Vlade entiteta Federacija Bosne i Hercegovine na račun Javnog preduzeća Aerodrom Bihać.

Ovo preduzeće osnovano je u decembru prošle godine, a Grad Bihać bi u narednih nekoliko godina trebao dobijati po milion eura iz budžeta Federacije, što je najavio i federalni premijer Fadil Novalić.

Planirano je da se sredstva osiguraju od naplate civilnih letova preko Bosne i Hercegovine.

"Postoji i veliki interes privatnih kompanija koje se bave upravljanjem i izgradnjom aerodroma. Već smo otvorili razgovore s predstavnicima jedne turske kompanije", rekao je gradonačelnik Galijašević.

Cjelokupna investicija za izgradnju aerodroma košta oko 18 miliona eura, a prvo bi se trebala asfaltirati pista i urediti za prihvat aviona sa 72 putnika.

Nikšić: 200.000 putnika godišnje

Ovakve ART avione primat će i aerodrom Kapino Polje u Nikšiću, u susjednoj Crnoj Gori, a vlasti ove opštine najavljuju izgradnju putničkog terminala kapaciteta 200.000 putnika godišnje. Izgradnja aerodroma počela je prije nekoliko godina, a do sada je urađeno dosta posla.

"Uz pomoć Vlade Crne Gore, travnata pista zamijenjena je asfaltnom, dužine 1.450 metara i širine 30 metara, izgrađena je spojnica od piste do hangara, rekonstruisan je i prilazni put te hangar površine 1.926 metara kvadratnih, u okviru kojeg se nalaze kancelarijske prostorije, učionica i tri sobe za prenoćište, a izgrađen je i jedan manji ugostiteljski objekat", objasnio je Dragan Perović, potpredsjednik Opštine Nikšić.

Aerodrom može primiti ATR i manje avione, a predviđen je za komercijalne letove, transfer brze pošte i taksi avione. U rekonstrukciju ovog aerodroma do sada je uloženo oko tri miliona eura, a postoje i zainteresirani investitori.

"Aerodrom Kapino Polje treba da bude veza sa susjednim gradovima koji imaju heliodrome. U toku je izrada projektne dokumentacije za izgradnju putničkog terminala kapaciteta 200.000 putnika godišnje", naveo je Perović.

Radovi na izgradnji aerodroma, između ostalog kontrolnog tornja i upravne zgrade, finasirani su i sredstvima Prekograničnog programa Evropske unije IPA Adriatic, u okviru projekta "Prekogranično aero umrežavanje" (CAN).

U njemu učestvuju partneri iz šest država u jadranskom regionu - Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Italije i Crne Gore - koji žele ojačati i povezati male aerodrome u jadranskom području.

Radovi u Zagrebu i Dubrovniku

S druge strane, veliki, već postojeći aerodromi u Hrvatskoj trenutno se proširuju, prvenstveno međunarodni u Zagrebu.

Oleg Butković, ministar prometa, pomorstva i veza Hrvatske, rekao je prije nekoliko dana da bi projekt proširenja i preuređenja ovog aerodroma trebao biti gotov do kraja godine, a prvi putnici se očekuju u proljeće 2017. godine. Ukupna investicija je 331 miliona eura, od čega 243 miliona eura odlazi na dizajn i izgradnju novog putničkog terminala od 65.000 metara kvadratnih.

Radovi su u toku i na aerodromu u Dubrovniku, turističkom biseru na jugu Jadrana, gdje osam od deset turista stiže zrakom. Njegova važnost je ogromna, jer do Dubrovnika ne vodi ni željeznica, ni autocesta.

Direktor ovog aerodroma Roko Tolić kazao je da napreduju radovi na zgradi putničkog terminala, koja je dobila svoje završne konture, a potrebno je i renovirati piste, što će potrajati nekoliko godina.

Izvor: Al Jazeera

Slovačku i Zapadni Balkan veže dosta toga, prije svega slovačke investicije na području energetike, željeznica, zabave i turizma, trgovinska razmjena, pa i diplomacija, ali ne bez spornih pitanja.

Hrvatski proizvodi u Bratislavi su novi trend. Prije nekoliko dana otvoreno je prodajno mjesto "Okusi Hrvatske". Vlasnik trgovine BioReal SK Igor Schnorrer kaže da su Slovaci robu razgrabili.

"Da, mnogo vole, a i znaju za ove proizvode. Kažu nam kupci da je dobro što smo došli s ovim proizvodima u Slovačku. Ove godine otvaramo najmanje pet prodavnica u Češkoj", rekao je Schnorrer.

Dalmatinski med, istarski pršut, slane srdele - sve to prodaje slovačka obitelj.

Diplomatske 'investicije'

"To je zato što moja porodica i ja mnogo volimo Hrvatsku. I vozimo tamo 20-30 godina, ne znam. Volimo more i volimo ljude. To nam je baš blisko srcu", dodaje Schnorrer.

U Slovačkoj su tržišno zastupljene i druge zemlje naše regije. U brojevima, vanjskotrgovinska razmjena prošle je godine, u prvih 10 mjeseci, iznosila gotovo 700 milijuna eura. No, više robe odlazi iz Slovačke prema našoj regiji, nego što se iz regije uveze. No, to je mali dio slovačke ekonomije, jer više od 80 posto tržišta ipak predstavlja Europska unija.

"Svakako postoje brojne prepreke kada je riječ o zemljama Zapadnog Balkana. Samo pogledajte političku i ekonomsku nestabilnost. Nedostatak važnih reformi koje nisu implementirane dovoljno brzo", ukazuje vanjskopolitički analitičar Tomaš Stražaj.

Mnogo jače Slovačka u Zapadni Balkan investira diplomatski.

"U političkom smislu, Slovačka je u našu regiju izvezla imena poput Miroslava Lajčaka - koji je bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ili Františeka Lipke - koji je bio na čelu Državne komisije za referendum o nezavisnosti Crne Gore. Ili, pak, poput Eduarda Kukana - koji u Europskom parlamentu predsjeda izaslanstvom za odnose sa Srbijom", javila je Al Jazeerina reporterka Katarina Drlja.

Uoči parlamentarnih izbora, ali i preuzimanja predsjedanja Europskim vijećem kasnije ove godine, u Bratislavi obećanje - Slovačka će nastaviti podupirati europsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana.

Ne priznaje nezavisnost Kosova

"Nije na slovačkom predsjedavanju, kao ni na ijednom drugom, da stavlja u prvi plan nacionalno specifična pitanja, bilo da je riječ o europskoj agendi ili prema određenim zemljama, uključujući, u našem slučaju, Kosovo. Dakle, bit ćemo pošten posrednik kada je riječ o podršci proširenju", kaže Ivan Korčok iz Ministarstva vanjskih poslova.

Slovačka, naime, ne priznaje neovisnost Kosova, niti je to za sada u planu. Analitičari za to vide nekoliko razloga.

"Svih pet zemalja EU-a koje ne priznaju Kosovo promatraju jedna drugu. Iskreno, nemamo toliko jake komercijalne odnose s Kosovom poput Grčke. A i Grčka, na kraju, ne priznaje Kosovo zbog Cipra. Dakle, ako ga Grčka nije priznala, usprkos nagovještajima, sumnjam da Slovačka ima kapacitet to napraviti prva. Ali, mislim da možemo biti drugi", navodi Milan Nič iz Instituta za centralnoeuropsku politiku.

Tu je i osjetljiv odnos s mađarskom manjinom u Slovačkoj. U brojnim mjestima i institucijama uvedena je dvojezičnost, ali predstavnik mađarske zajednice kaže kako žele samoupravu - ne autonomiju, ni mijenjanje granica.

Izvor: Al Jazeera

Švedska daje punu podršku Bosni i Hercegovini na putu ka Europskoj uniji (EU), poručila je ministrica obrazovanja Kraljevine Švedske Aida Hadžialić, koja boravi u službenom posjetu BiH.

Prvog dana posjeta sastala se s predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Denisom Zvizdićem, a na sastanku je bilo riječi o proširenju suradnje dviju država, posebno u području gospodarstva.

Istaknula je kako u Švedskoj živi 80.000 građana podrijetlom iz BiH, što čini "veliku dijasporu", odnosno ljude koji nisu zaboravili domovinu.

"Došla sam u Sarajevo uvjerena da se može ojačati saradnja naše dvije države. U Švedskoj je velika bh. dijaspora koja želi investirati u BiH i to raditi s velikim srcem. Nije samo pitanje bh. dijaspore, pitanje je također da švedski investitori žele naći nova tržišta. Vjerujemo da BiH i druge države regije mogu biti velika prilika Švedskoj kako bi se ojačao izvoz, a na zadovoljstvo svih", rekla je Hadžialić.

Dodala je kako Bosna i Hercegovina treba biti članica EU-a te kako je na njezinom europskom putu Švedska podržava.

"Švedska podržava taj smjer. Prijatelji smo Bosne i Hercegovine, jer znamo da je progresivna BiH u EU važan dio budućnosti svih građana BiH", rekla je.

BiH će prezentirati svoje projekte u Švedskoj

Budući da je na čelu Ministarstva obrazovanja, Hadžialić je podsjetila kako je upravo obrazovanje temelj države.

"Mislim da naša država ima dosta znanja i tradiciju ulaganja u školstvo. To je centralno za gradnju uspješne države, jake na globalnom tržištu. Mislimo da mi iz Švedske možemo podijeliti naše znanje kako bi ojačalo školstvo u BiH, kako bi se ljudima pružila bolja budućnosti u ovoj državi", zaključila je Hadžialić.

Istaknuo je kako je posjet ministrice Hadžalić Bosni i Hercegovini i emotivan, jer je riječ o ministrici koja korijene ima upravo u BiH.

Iako su i mnoge novinarske ekipe imale brojna pitanja za švedsku ministricu, nije im bilo dozvoljeno postavljati ih uz napomenu kako Hadžialić predstoje brojni sastanci.

Inače, Aida Hadžialić je rođena u Foči 1987. godine, a kao petogodišnjakinja je odselila u Švedsku. Po zanimanju je pravnica. Obavljala je i dužnost zamjenice gradonačelnika Halmstada.

Izvor: Agencije

Piše: Ibrahim Sofić

Bosanskohercegovački proizvođači flaširane vode, bilo da je riječ o mineralnoj ili prirodnoj, svake godine osvajaju nagrade na međunarodnim takmičenjima, ali u svojoj domovini imaju dosta problema zbog neuređenog tržišta i primata uvoznih artikala.

Demonstracija ovog stanja ogleda se u podacima Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine. Tokom protekle godine, u BiH je uvezeno skoro 45 miliona litara vode u vrijednosti 10,7 miliona eura, dok je izvezeno 10,6 miliona litara, u vrijednosti 1,62 miliona eura.

Prema podacima Svjetske banke iz 2012. BiH je, sa blizu 9,5 metara kubnih vode po stanovniku zemlja sa najvećim količinama vode za piće u regionu, sedma u Evropi, a po vodnim resursima bogatija je od mnogih zemalja svijeta, uključujući Kinu, Francusku, Njemačku, Japan i SAD.

Sa druge strane priče su medalje, priznanja, nagrade. Posljednje su došle sa svjetskog takmičenja u američkom Berkeley Springsu, gdje je najbolji u kategoriji mineralnih voda bio Tešanjski kiseljak kompanije Zema iz Tešnja.

Direktor ove firme Elvir Bećarević za Al Jazeeru ističe kako je ova zlatna medalja potvrda kvalitete, a tako je već godinama jer je Zema i ranije dobijala nagrade na ovom prestižnom takmičenju.

„S obzirom da smo 2008. te 2009. godine osvajali srebrene medalje, a u međuvremenu smo nastavili sa razvojem proizvoda ulaganjem u tehnološki proces, koja smo ostvarili u posljednje tri godine, zlatna medalja je došla kao pečat našeg dugogodišnjeg rada u ovoj oblasti“, kazao je.

Nedovoljno iskorišteni resursi

Ističe kako je neopravdano što su nedovoljno iskorišteni prirodni resursi voda kojim BiH raspolaže u ogromnim količinama, a proizvodi su „po kvaliteti i cijeni konkurentni u odnosu na proizvode koji dolaze iz uvoza“.

„Imamo ogromno vodeno bogatstvo, najbogatiji smo u regiji, a sedmi u Evropi. Dokazali smo da imamo najkvalitetnije vode, te je nedopustivo da je uvoz vode veći od izvoza skoro 10 puta. I u budućnosti će se više uvoziti nego izvoziti sve dok državnom strategijom razvoja ne odredi se mjesto i nivo razvoja flaširanja, prirodnih mineralnih voda kako za domaće tako i za ino tržište, a vlade ne obezbijede zakonsku regulativu i sve druge stimulativne mjere koje će omogućiti ulaganja u povećanje proizvodnih kapaciteta i razvoj proizvoda u smislu poboljšanja kvaliteta“, kazao je Bećarević.

„Smatramo da stalno treba raditi na promjeni percepcije svijesti potrošača da kupuju domaće proizvode. Također bi i aktuelni nosioci vlasti trebali pokazati više zainteresovanosti za domaćeg proizvođača jer bez sistemske podrške teško možemo stići do značajnog pomaka u ovoj oblasti.“

Treću nagradu u istoj kategoriji dobila je mineralna voda Celvik Dobri kiseljak, također iz Tešnja. Emir Omerbašić, vlasnik ove kompanije, ponosno ističe kako je ovo za njegovu firmu treće priznanje na istom takmičenju u posljednjih nekoliko godina.

Navodi kako je riječ o velikom uspjehu za afirmaciju proizvoda i same države BiH jer je navedeno takmičenje u Berkeley Springsu veoma praćeno.

„Što se tiče same BiH i bh. tržišta, osim priče da je neko dobio priznanje, ništa drugo ne vrijedi s obzirom na neuređenost tržišta, te na maćehinski odnos države prema domaćim proizvođačima“, rekao je za Al Jazeeru.

Monopol velikih lanaca

Omerbašić se osvrnuo i na „veliki monopol koji drže strani trgovački centri, a koji sudjeluju u tržišnom udjelu u BiH“.

„Tako da nam u tom dijelu, osim priznanja da smo u vrhu svjetskog kvaliteta, ništa ne znači. Vani se to [nagradu] gleda drugačije. Tu nam u pregovaračkim poslovima znači i olakšava poziciju.“

Smatra kako BiH, kada je riječ o inostranom tržištu, treba imati ekonomsku strategiju, odnosno kaže kako bh. diplomatija treba više raditi na ekonomskom planu, lobirati, tražiti eventualne potencijalne partnere i kupce – dakle, da ekonomija prati diplomatiju.

Nudi i primjer takvog djelovanja.

„Tako nešto su Francuzi napravili prije nekih 40-ak godina na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike, pa su sa svojim vodama, koje po kvalitetu nisu ravne bh. vodama, napravili bum. Tamo [Bliski istok, sjever Afrike] izvoze vode više nego što kupuju nafte, tu su milijarde u pitanju. To je odradila diplomatija, politika koja progurala ekonomski njihove proizvode“, kaže Omerbašić i dodaje kako bh. diplomate imaju priliku slično uraditi „ako budu htjeli i znali“.

Na bh. tržištu navodi kako se treba naći modalitet da bh. proizvodi „koji stvarno ispunjavaju najveće svjetske standarde i u samom su vrhu“ budu više zastupljeni na domaćem tržištu „na onim mjestima i u onim lancima koji ne dozvoljavaju da se bh. roba afirmiše i više prodaje“.

„Primjer, nećemo spominjati imena lanaca, oni neke bh. vode drže samo reda radi, tako minorno da samom pojavom su neprimijećeni, a forsiraju se uvozne vode ili one koje su u lancima tih sistema. Takvi lanci uzimaju najveći udio bh. prodajne mreže."

Strani investitori

Iz Tešnja dolazi i Oaza, za koju u kompaniji sa ponosom ističu kako je „najnagrađivanija bh. voda“.

„Oaza je do sada na takmičenju Berkeley Springs International Water Tasting Awards ocijenjena najprije zlatnom medaljom 1998., zatim srebrenom medaljom 2000., potom bronzanom medaljom 2001., te zlatnom medaljom 2002. godine. I prošle godine je dobila srebrenu medalju također“, ističe direktor kompanije Oaza d.o.o. Armin Hrvić, te podsjeća da je Oaza svojevremeno bila i na zvaničnom meniju Bijele kuće u Washingtonu

„S obzirom na kvalitet Oaze, i nagrade koje ima na najprestižnijoj svjetskoj smotri voda u Berkeley Springsu, vidimo upravo u izvozu veliku šansu za uspjeh. Svakim danom sve je više kupaca kod kojih postoji interes da uvoze Oazu na njihova tržišta. Izvjesne prepreke postoje, pogotovu u zemljama regije.“

Hrvić ističe kako su u Oazi svjesni prednosti koje imaju i šta trebaju raditi kako bi plasman na svim tržištima bolji.

„Zastupljenost Oaze, kao i ostalih bh. voda na domaćem tržištu nije zadovoljavajuća. To je ujedno znak da postoji prostor za razvoj. Ako je voda strateški resurs BiH, onda bismo se tako trebali početi i ponašati. Imamo kvalitet i kapacitete, potrebno je još razinu konkurentnosti domaćih brandova podići na viši nivo“, zaključuje.

Omerbašić također ističe kako u BiH vlada nepovoljan ambijent i neuređeno tržište.

„Iskreno, svako veće ulaganje u ovoj situaciji, sa nekim partnerima ozbiljnim sa strane, je dosta rizično, a veoma je perspektivno sa druge strane. Mi smo trenutno u pregovorima sa liderima jedne strane grupacije koji su izrazili želju da sami investiraju ili da kupe cijelu kompaniju ili zajednički da se digne na veći, svjetski nivo, sa namjerom da se roba izvozi na određeno tržite sa kojeg su oni“, kazao je.

Izvor: Al Jazeera

Američki proizvođač automobila Ford Motorsće investirati 200 miliona eura (224 miliona dolara) u proizvodnju manjih sportskih vozila EcoSport u svom rumunskom ogranku Automobile Craiova, najavio je izvršni direktor Forda zadužen za Evropu James Farley.

Ford je preuzeo posrnulog rumunskog proizvođača Automobile Craiova 2008. godine i u toj fabrici proizvodi model B-Max, ali su zbog male tražnje prekidi proizvodnje u tom pogonu postali uobičajeni, prenosi Reuters.

Proizvodnja sportskog terenca EcoSport počet će u jesen 2017. godine, rekao je Farley novinarima tokom posjete pogonu u južnoj Rumuniji.

Zadržati zaposlene

Dodao je kako će „od tog trenutka Craiova postati jedini pogon za proizvodnju EcoSport modela za prodaju na tržištu Evrope (izuzev Rusije)“.

Kako je naveo direktor Forda za Evropu, američka kompanija se nada kako će zadržati postojeći nivo zaposlenih u Rumuniji.

Farley je istakao kako očekuje da će u ovoj godini Ford prodati više od 200.000 sportskih vozila u Evropi, što bi bilo povećanje od 30 posto u odnosu na godinu ranije.

Izvor: Agencije

Nakon ukidanja sankcija, Iran je intenzivirao rad na promociji turizma. Teheran je potpisao višemilionske ugovore sa francuskim i španskim kompanijama o izgradnji hotela koji će zadovoljavati najviše međunarodne standarde.

Nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma - novi luksuzni hoteli u Iranu. Slika je to koju Iran nastoji poslati u svijet.

Samo ovog mjeseca, s francuskom kompanijom Accor i španskom kompanijom Melia potpisani su ugovori o gradnji tri hotela s pet zvjezdica. Veliki je to pomak nakon dugogodišnje izolacije.

"Izostanak turizma nam je naštetio... Još devet hotela je s Meliom potpisalo petogodišnje ugovore o upravljanju", kaže investitor Ahmed Azim Zade.

Trenutna infrastruktura ne može odgovoriti na rastuće apetite iranskih vlasti kada je u pitanju turizam. A problem su bile i procedura u vezi s dobijanjem viza za tu zemlju.

Vlasti planiraju u narednih nekoliko godina povećati broj stranih turista sa trenutnih šest miliona na blizu 20 miliona godišnje. Pored glavnog grada Teherana, najatraktivnije destinacije su Isfahan, Shiraz i Meshed.

Turisti - hodočasnici

Kulturno naslijeđe, gostoljubivost i sigurnost, će, srednjeročno, u Iran privući veliki broj turista.

Uprkos velikim potencijalima, ova grana privrede čini tek nešto više od dva posto BDP-a te zemlje. I to se u velikoj mjeri odnosi na domaći turizam, čije su glavne komponente vjerski i zdravstveni turizam.

Veliki broj stranih turista čine hodočasnici iz okolnih zemalja, koji posjećuju sveta šiitska mjesta.

Više u videosnimku...

Izvor: Al Jazeera