Piše: Mladen Obrenović

Povećanje trošarina na gorivo od kojih bi se financirala izgradnja autocesta, odnosno magistralnih i regionalnih cesta, po prijedlogu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, pomoći će popravljanju stanja cestovne infrastrukture u državi, ali ne i riješiti problem. Bosni i Hercegovini nedostaju stotine kilometara autocesta, ali i saniranje postojećih putnih pravaca niže kategorije, no trošarine ne mogu biti jedini izvor financiranja, ukazuju stručnjaci.

Prema predloženom modelu, trošarine za izgradnju autocesta iznosile bi 10 eurocenti po litru goriva, a isto toliko izdvajalo bi se i za izgradnju magistralnih i regionalnih cesta. Prijevoznici su, očekivano, novim nametima nezadovoljni, no građani optimistično gledaju na mogućnost da Bosna i Hercegovina u skoroj budućnosti bar sa sjevera do juga bude povezana autocestom, te da se ne voze po oštećenim i lošim cestama.

Ipak, i ekonomski, i prometni stručnjaci ukazuju da se ni trošarinama, kao ni izdvajanjima iz cestarina s postojeća 124 kilometra autocesta ne mogu graditi novi cestovni pravci.

„Izgradnja autocesta treba da ide u dva pravca samofinansiranja i kreditiranja onih dionica koju su isplative, odnosno koje imaju zadovoljavajući prosječni godišnji dnevni saobraćaj (PGDS) viši od 12.000 vozila na dan. Autoceste treba graditi kreditom jer je moguća otplata, a pogotovo tu mislim na dionice prema sjeveru koridora Vc – od Zenice prema Žepču i Doboju“, predlaže Osman Lindov, profesor na sarajevskom Fakultetu za saobraćaj i komunikacije.

Po njegovom prijedlogu, dionice koje u ovom trenutku nemaju veliki dnevni promet „treba graditi iz domaćih para od cestarine, goriva i osiguranja“. „To su one dionice na jugu koje trenutno nemaju PGDS veći od 1.000 vozila na dan. Trenutno je u BiH obratno – planira se više graditi na jugu, nego na sjeveru“, konstatira.

'Bh. ceste ne vode nikuda'

I jedan od vodećih ekonomskih stručnjaka u BiH, Vjekoslav Domljan smatra kako je „nužno napraviti analize da se vidi gdje su infrastrukturni jazovi najveći, prije svega u zaostajanju za drugim zemljama, a sve to korigirano za veličinu dohotka, teritorije, stanovništva itd“.

Po njemu, nužno je provesti cost-benefit analizu kako bi se vidjelo „gdje bi se euro najbolje oplodio i tako osigurala najveći povrat“, uz napomenu kako je „eliminatoran kriterij naknada uloženih sredstava“.

Na pitanje kako ubrzati izgradnju, odgovara kako je nužno „privući što više sredstava Europske investicijske banke (EIB), jer nema nikog drugog (ako zanemarimo EBRD) tko bi ulagao u bh. ceste“.

„Razlog je jednostavan: bh. ceste ne vode nikuda, pa nema tranzita robe i putnika, dok domaćih putnika i robe nema. To što EIB ulaže, ulaže u ime europske transportne solidarnost, a EBRD ulaže jer želi sebi napraviti posla i osigurati svoj opstanak. S druge strane, postavlja se i pitanje zašto ubrzavati izgradnju cesta u zemlji koja se deindustrijalizira i depopulizira“, ukazuje Domljan.

BiH treba još 1.000 kilometara autocesta

Upravo je uz spomenuti prometni koridor Vc i bila smještena glavnina industrije BiH, te mu i gravitirao najveći dio bh. populacije, pa je Domljanovo upozorenje, iako katastrofično, zapravo i surova realnost. Stoga se opravdanim postavlja pitanje je li, u budućnosti, Bosni i Hercegovini dovoljna samo autocesta koja prolazi Koridorom Vc i hoće li, u tom, slučaju biti zapostavljeni istok i zapad države? Samim tim, i nastavak trendova deindustrijalizacije i depopulacije na koju upozorava Domljan.

„Koridor Vc je dio paneuropskog koridora V i tu BiH, i kad bi htjela, ne može ništa promijeniti. Kolika je bh. moć vidi se po tome što na koridor Vc gravitira 4,3 miliona ljudi od čega na Budimpeštu otpada 3,3 miliona, a na hrvatski i bh. dio – milion osoba. Ako BiH ne pristupi iniciranju i razvoju koridora Vc (prometnog, logističkog, ekonomskog i razvojnog), istok i zapad zemlje će biti u boljoj situaciji jer neće biti odgovorni za stvaranje duga koji se ne može servisirati“, napominje Domljan.

Ukazujući na poražavajuće brojke, a BiH ima samo spomenuta 124 kilometra autocesta, Lindov podsjeća da bi autocesta dijelom koridora Vc kroz BiH trebala biti duga 330 kilometara. No, Bosni i Hercegovini bi trebalo najmanje 1.100 kilometara autocesta kako bi se mogla ravnati sa srednje razvijenim zemljama Europe, napominje Osman Lindov. 

„Pod hitno bismo trebali usvojiti državnu strategiju autocesta koje bi uključile entitetske planirane autoceste, a prije svega potencirati izgradnju onih koje bi mogle 'vraćati' uložena sredstva. Svakako da je sljedeći najvažniji pravac za BiH, poslije koridora Vc, pravac od zapada prema istoku, tj. od Karlovca u Hrvatskoj preko Jajca prema Sarajevu i dalje preko Goražda na istok“, ukazuje Lindov.

Korisna hrvatska iskustva

Hrvatska iskustva umnogome bi mogla pomoći Bosni i Hercegovini u izgradnji autocesta. Podsjećajući na model izgradnje, koji je osmišljen u vrijeme vlade Ivice Račana, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Hrvatske Mijat Stanić priča o velikom investicijskom ciklusu pokrenutom prije 15 godina. Plan je bio graditi 100 kilometara autocesta godišnje, a da bi se to moglo realizirati dio sredstava namaknut je iz cijene goriva (po osam eurocenti po litru za autoceste, te još toliko za državne ceste), a razlika je financirana kreditima te prihodima kroz naplatu cestarine na izgrađenim autocestama.

„Napravljena je projekcija po kojoj bi autoceste Zagreb – Split, Zagreb – Rijeka i Zagreb – Goričan, potom prema Bregani na zapad i do Lipovca na istok, bile gotove do kraja 2014. godine s takvim modelom financiranja. Nakon toga ne bi više autoceste imale potrebu uzimati novac iz goriva, nego bi se financirale iz cestarine jer se predviđalo da mogu imati dovoljno prometa prema cijenama koje su planirane. Kroz to bi se vratio i povrat preostalih kredita, te daljnja gradnja ili bi se potražio drugi model koji je održiv“, podsjeća Stanić.

No, promijenila se vlast i s njome model financiranja, nastavlja Stanić, te su „počeli graditi dionice za koje se znalo da nemaju prometa“. „Krenule su tzv. političke dionice, stvoreni su novi modeli koji su iziskivali veće troškove i došlo je do pucanja postojećeg načina financiranja i građenja. Zato i imamo probleme danas“, objašnjava.

Korupcija kao ključni problem

Bez obzira na probleme u plaćanju dugova za izgradnju autocesta, Hrvatska je lider u regiji kad je prometna povezanost u pitanju. Izgrađeno je približno 1.300 kilometara autocesta što se toj državi, orijentiranoj turizmu kao grani koja donosi najviše prihoda u državi proračun, višestruko vraća.

Stoga je i bitan svaki savjet koji iz Hrvatske mogu dati svojim susjedima u BiH. U tom smislu, sindikalist Stanić ukazuje kako je nužno napraviti „vrlo ozbiljne studije isplativosti kako bi se vidjelo i dokazalo kako je to moguće financirati“. No, prije svega, upozorava na problem tako karakterističan u svim tranzicijskim zemljama istočne Europe, a koji je postao i problem Zapada, misleći na korupciju.

„Velike su to investicije i uvijek se na njima izvlači novac i pljačka državna imovina. Nema odljeva značajnijih sredstava kroz naplatu cestarine jer su tu vrlo stroge kontrole i tu se kontrolira malog čovjeka. Nitko ne žali ugraditi video-nadzor i uvesti brojne kontrolore. Razina ministara, direktora i visoke politike jeste mjesto gdje se stvarno krade i svaka vlast voli investicije upravo iz tih razloga“, upozorava Stanić.

U tom smislu predlaže građanima BiH da inzistiraju na javnom nadzoru, da imaju svoje predstavnike u nadzornim odborima, dok bi se po stručnim kriterijima morali birati članovi uprave društava koji neće imati političku zaštitu jer je to, po Staniću, ključni problem.

„Ako vas postavi neki ministar, onda obično s njim direktori zajedno kradu i nemate se kome žaliti, pa oni podmite i državno odvjetništvo, i policiju, dio vlade… Svi su u tako krupnom kolaču zadovoljni jer je jako puno novaca, pa je jako teško boriti se protiv korupcije“, kaže.

Na kraju, snažno se zalaže za javni nadzor i maksimalnu depolitizaciju te ukazuje kako i u upravljanju, i nadzoru, i gradnji politika mora biti najmanje, a javnost i struka najviše prisutni.

Izvor: Al Jazeera

Piše: Dženan Kulović

Pratite li neke izvještaje stranih medija, sa sigurnošću ćete se zaprepastiti koliko ljudi slabo poznaju Bosnu i Hercegovinu. Rezultati anekta koje su provodili portali najčitanijih magazina, poput The Economista, The Guardiana i drugih, pokazuju da gotovo 80 posto prosječnih stanovnika zemaljske kugle uopće o nama ništa ne zna, dok preostalih 20 posto nas poznaje jedino po raspadu Jugoslavije, nemilim događajima, Mehi Kodri, Hasanu Salihamidžiću i Vahidu Halihodžiću.

Međutim, ovakva slika imidža Bosne i Hercegovine ne važi u očima Arapa, koji u posljednje vrijeme pokazuju veliki interes za naše prirodne ljepote. Raditi biznis s Arapima postaje jako isplativa rabota i donosi dobar profit. Ono što Arape privlači da investiraju u Bosnu i Hercegovinu jesu prirodne ljepote i turistički potencijal - sve ono što oni nemaju.

Nema sumnje da su svake investicije dobrodošle u bilo koji dio ekonomije. Bosni i Hercegovini nedostaje svježeg kapitala kako bi se pokrenule odveć zamrle i uspavane investicione aktivnosti. Prema podacima, u strukturi arapskih ulaganja najvažnije mjesto zauzimaju investicije u nekretnine.

Bosna i Hercegovina je u postkriznom periodu ostvarila veoma mali promet nekretninama, što je značajno utjecalo na smanjenje investicionih aktivnosti u ovom vrlo važnom segmentu ekonomije. Ukoliko se ovaj trend nastavi, tržište nekretnina će postati jednim od najatraktivnijih i najznačajnijih generatora razvoja ekonomskih aktivnosti. Međutim, čini se da među građanima Bosne i Hercegovine postoji (neopravdan) strah u pogledu Arapa koji dolaze i kapitala koji donose. O kvalitetu njihovog ulaganja moguće je govoriti tek protekom perioda u okviru investicionog ciklusa.

'Velike priče'

Postojanje skepticizma je donekle opravdano, jer smo u ranijem periodu svjedočili "velikim pričama", iza kojih su slijedila varljiva obećanja. Prisjetimo se investicija iz Kuvajta, Malezije i drugih bogatih zemalja, koje su histerično tada najavljivane, dok su danas marginalno prisutne na popisu velikih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Najviše ih pamtimo po neuspjeloj privatizaciji Zeničke željezare i obnovi UNIS-ovih nebodera u centru Sarajeva. Naravno, dobrano je u tome i naša krivica, jer se ne čini dovoljno da se poboljša imidž Bosne i Hercegovine kako bi bila atraktivnija za strane investitore.

U takvom ambijentu, komparativne prednosti koje Bosna i Hercegovina ima u arapskim zemljama u odnosu na druge zemlje regiona postaju samo još jedna neiskorištena prilika. Međutim, u Srbiji institucije daju veliku podršku ulagačima. Naprimjer, srbijanska Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza redovno koordinira aktivnosti na relaciji predstavnici investitora-predstavnici vlasti u cilju rješavanja svakog infrastrukturnog problema, kao, naprimjer, problema s katastrom, vodovodom, elektrodistribucijom i slično. Uprkos što postoje Agencija za promicanje izvoza i ulaganja u Hrvatskoj i Agencija za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini, ulagači u tim zemljama svoje komunalne i slične probleme moraju sami rješavati.

Nema sumnje da je potencijalne investitore jedino moguće privući i zadržati kvalitetnim projektima i promjenom strategije nastupa prema njima. Delegacija Bosne i Hercegovine je prvi put, prije par godina, na tri poslovna foruma u Dohi, Dubaiju i Abu Dhabiju, izložila potencijalnim arapskim investitorima niz projekata. Međutim, do danas niti jedan od tih projekata nije realiziran. Oni koji su realizirani većinom se svode više na lična poznanstva i prijateljstva, a manje na institucionalne veze i relacije.

Sadaka i simbolika

Svjedoci smo da se ekonomska saradnja Bosne i Hercegovine i arapskih zemalja do sada većinom zasnivala na bazi sadake i simbolike. Međutim, ukoliko želimo ozbiljniju saradnju, potrebno je stvarati povoljniji ambijent za prihvatanje kapitala nezavisno iz kojih zemalja on dolazio. Od ranije poznata rečenica slavnog ekonomiste-nobelovca "da kapital nema ni vjeru, ni naciju, te da je sigurnost jedina vjera i nacija koju kapital poznaje", nameće potrebu potpunog zaokreta u gledanju na zainteresirane investitore i njihov kapital.

Arapski novac je prisutan i dobrodošao u svim evropskim zemljama i u svim sektorima. QIA (Qatar Investment Authority), KIA (Kuwait Investment Authority), ADIA (Abu Dhabi Investment Authority) predvode podugačak popis investicionih fondova koji raspolažu s više od 1.000 milijardi dolara. Direktne strane investicije šest vodećih arapskih država (Kuvajt, Katar, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein) skočile su u Evropi za 80 milijardi eura u posljednjih desetak godina. Samo za primjer, od pet najvećih evropskih fudbalskih liga, arapski kapital nije jedino prisutan u Njemačkoj. Ukupna arapska ulaganja u fudbalske klubove dostižu impozantnih 1,8 milijardi eura, od kojih su najveća u Manchester Cityju, PSG-u, Arsenalu...

Kada je u pitanju ulaganje u Bosnu i Hercegovinu, podaci Centralne banke ove države pokazuju da arapskih investitora nema među top 10 ulagača. Najveći rast investicija u Bosni i Hercegovini zabilježile su Saudijska Arabija, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati. Saudijska Arabija je do sada u Bosnu i HercegovinuH uložila više od 200 miliona konvertibilnih maraka (100 miliona eura), Kuvajt više od 100 miliona KM (50 miliona eura), te Ujedinjeni Arapski Emirati više od 80 miliona KM (40 miliona eura).

Vjerovatno bi ova ulaganja bila veća da postoji pojednostavljena procedura za strane ulagače manje opterećena administrativnim barijerama i kompliciranim procedurama vezanim za osnivanje, vođenje biznisa i gašenje. Naprimjer, za kupovinu nekretnine potrebno je registrirati firmu preko koje je moguće obaviti navedenu transakciju. Iako se broj registriranih firmi iz dana u dan povećava, postavlja se (neopravdano) pitanje da li su te firme fiktivno naslovljene, ili redovno posluju. Administrativne procedure osnivanja firme i stjecanja građevinske dozvole znaju potrajati mjesecima.

Administrativne zapreke

Međutim, sama činjenica da je ovo jedini način kupovine nekretnine za strane investitore govori da Bosna i Hercegovina mora još mnogo raditi na otklanjanju administrativnih zapreka i pojednostavljenja procedura slijedeći praksu zemalja uspješnih u tome. Tako praksa u evropskim i svjetskim razvijenim zemljama pokazuje da je moguće upisati u grunt nekretninu na otvorenu firmu. Nije bitan status firme, koliko je bitno ispunjavanje obaveza prema državi. Ista je praksa godinama poznata u razvijenim zemljama, poput Francuske, Njemačke, Italije, Portugala, ali i u susjednim zemljama, poput Hrvatske, Srbije, Makedonije...

Jasno je da kapital treba uokviriti u formu. Ukoliko je ta forma dioničko društvo, društvo ograničene odgovornosti ili neki drugi pravni oblik organizovanja, to je u potpunosti legalno i opravdano. Međutim, potrebno je više raditi na smanjenju birokratskih procedura vezanih za pojednostavljivanje osnivanja i gašenja firme. Prema posljednjem izvještaju Svjetske banke, pod nazivom Doing Business 2016, stanje u tom pogledu je lošije nego prošle godine. Bosna i Hercegovina je u odnosu na prošlu godinu uspjela napredovati za nekoliko mjesta, zahvaljujući pojednostavljivanju procedure priključka struje i dosljednom poštivanju ugovora, pa se sada nalazi na 79, u odnosu na 82. mjesto koje je zauzimala prošle godine.

Međutim, ako pogledamo indikator koji se odnosi na procedure osnivanja ili gašenja firme, u odnosu na prošlu godinu Bosna i Hercegovina je nazadovala za 10 mjesta u poretku na osnovu izvršenog rangiranja. Samo taj podatak otvara prostor za značajne reforme u ovom vrlo važnom segmentu, koji ima dominantan utjecaj na privlačenje ulagača. Bosna i Hercegovina je zemlja čije su velike kompanije svojevremeno podizale i gradile infrastrukturu arapskih zemalja, a koja danas, u nedostatku političke volje i odsustvu strategije, svakodnevno gubi investicije iz tih istih zemalja, čiji kapital lebdi između straha i nade. Njihovo trenutno učešće je svega pet posto u odnosu na ukupna strana ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Više od milijardu eura godišnje dijaspora šalje u Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. do 2015. godine doznakama je stiglo više od 18 milijarda eura. Glavno pitanje je kako taj novac, koji se uglavnom koristi za potrošnju, preusmjeriti u investicije, javlja Dijana Mujanović, novinarka Al Jazeere. 

Dijaspora je možda najveći potencijalni investitor koji Bosna i Hercegovina ima. To su ljudi koji svoj novac i znanje žele uložiti u tu zemlju, pomoći njenom ekonomskom razvoju i otvaranju radnih mjesta.

Kompanije i pojedinci prepoznale su tu moć i želju iseljenika, ali ne i država.

Himzo Musić iz švedske kompanije Softhouse je kazao: "Svu pomoć meni dobio sam od švedske ambasade i Side, od BiH Ništa. Jedan procenat stanovništva u Švedskoj su iz BiH. To je negdje oko 100.000 ljudi samo Švedskoj. To je jedan ogroman potencijal, koji se može iskoristiti da ne gledamo druge države, tako da bi država mogla i trebala da radi apsolutno više na iskorištavanju tog potencijala."

A potencijal je ogroman.

Gotovo dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van njenih granica, u 51 zemlji svijeta. Godišnje svojim porodicama pošalju više od milijardu eura, čime BDP-u doprinose sa 13,5 posto.

Investicije u BiH

Njihova želja je doznake pretvoriti u investicije. Šest posto ih je to već i učinilo, i to u sektorima veleprodaje, nekretnina, proizvodnji, poljoprivredi i turizmu.

"Jedan poznati ekonomista Robert Arnott je rekao 'kod investiranja ono što je sigurno rijetko je i profitabilno'. No 26 posto dijasporaca spremno je preuzeti taj rizik i investirati u matičnu zemlju", javlja Mujanović.

Kako i sami tvrde, poslovno okruženje u BiH je vrlo loše, procedure komplicirane, duge i skupe. No, Maša Čampara se nije dala pokolebati.

Iz Amerike se vratila u Sarajevo i osnovala kompaniju za digitalni marketing eMedia Patch. Zapošljava 30 mladih ljudi iz BIH koji rade i savjetuju najveće američke medijske kuće.

"Djeca ovdje imaju nevjerovatno dobro obrazovanje i, ako ih dobro obučite, postat će konkurentni i na vanjskim tržištima. Radila sam sa milenijskom generacijom u New Yorku i mogu reći da je razlika ogromna, oni su kao dan i noć. Kvalitet razmišljanja, kreativnost, zalaganje i profesionalizam mladih ovdje je zaista nevjerovatan", kazala je ona.
Nekad je dijaspora najviše kupovala nekretnine, a danas najzanimljiviji sektor za investiranje je IT i medijska industrija, te izvoz hrane. Kako bi se olakšao proces pronalaženja partnera , uvezivanja i investiranja, Čampara i ostali dijasporci osnovali su Restart poslovnu ambasadu za bh. dijasporu i lokalne preduzetnike.

Iz Restarta upozoravaju da Bosna i Hercegovina mora raditi na animiranju mladih rođenih u inostranstvu, koji nisu toliko povezani sa ovom zemljom.

Nemaju želje doći, ne govore ovdašnjim jezicima, a samim tim u budućnosti to će značiti i manje doznake. Bez dijaspore nema ni bh. ekonomije, jer 18 milijardi eura koje su poslali od 1998. godine održalo je ovu zemlju na nogama.

Izvor: Al Jazeera

Stranci su vlasnici 4.200 poslovnih subjekata u Crnoj Gori, od čega trećinu drže vlasnici-osnivači iz Rusije, svaki peti je iz Srbije, a svaki dvadeseti iz Bosne i Hercegovine.

Zavod za statistiku (Monstat) objavio je podatke o poslovnim subjektima u stranom vlasništvu, uz napomenu kako sve više raste broj tvrtki kojima su vlasnici građani ili poduzeća iz Ukrajine. Takvih poslovnih subjekata je 10,6 posto.

Ipak, daleko ispred njih su ruski vlasnici - njih 32 posto, pa vlasnici koji imaju državljanstvo Srbije - 18,7 posto.

Najveći broj poduzeća u stranom vlasništvu nalazi se na području Podgorice (25,8 posto), a slijede Budva (21,8 posto), Bar (19,4 posto) i Herceg Novi (12 posto).

Svugdje primat imaju Rusi i Srbi

Najveći broj poslovnih subjekata u stranom vlasništvu bavi se trgovinom na veliko i malo, te popravkom motornih vozila i motocikala (22,6 posto), građevinarstvom (14,3 posto), stručnom, znanstvenom i tehničkom djelatnosti (15,3 posto), te poslovanjem nekretninama (osam posto).

U svim tim sektorima djelatnosti najzastupljeniji su poslovni subjekti čiji su vlasnici porijeklom iz Rusije i Srbije.

Poslovni subjekti koji su u vlasništvu građana i poduzeća porijeklom iz Kine i Italije najviše je orijentirano na djelatnosti u okviru sektora trgovine na veliko i malo te popravkom motornih vozila i motocikala.

Osim poslovnih subjekata čiji su vlasnici iz Rusije i Srbije, i tvrtke u vlasništvu građana i poduzeća iz BiH veoma su zastupljena u sektoru građevinarstva.

Izvor: Agencije

Piše: Boris Varga

Ultimativni geopolitički izbor između Brisela i Moskve nije samo pitanje političkih elita, već je to često stvar i običnih ljudi, uglavnom fizičkih radnika sa prostora bivših socijalističkih republika. Posebno ako se ima u vidu sezonska ekonomska migracija, čiji prihodi pune ne samo kućne budžete, već transferi novca pečalbara postaju važan finansijski i socijalni faktor stabilnosti u tim slabim tranzicionim državama.

Prema podacima Svetske banke, u prošloj godini u regionu Evrope i Centralne Azije, remitence, odnosno sume novca poslate legalnim finansijskim tokom iz inostranstva, stigle su najviše u Ukrajinu - šest milijardi dolara, na drugom mestu je Srbija - 3,4 milijarde diolara, dok se Bosna i Hercegovina nalazi na šestom mestu - dve milijarde dolara.

Ukrajinski mediji pišu da je za dve decenije udeo gastarbajterskih doznaka u Ukrajinu povećan za više od 600 puta i trenutno iznosi sedam odsto bruto domaćeg proizvoda te države. Takođe, doznake iz inostranstva su veće i u odnosu na procenat finansijske delatnosti i osiguranja u toj zemlji, koja iznosi tri odsto, ili građevine - 2,2 odsto BDP-a. Prema oceni lokalnih eksperata, novčane doznake ukrajinskih pečalbara veće su od inostranih investicija uloženih u tu državu u ovoj godini.

Keš je 'najsigurniji'

Ukrajinski list Sevodnja piše da to, ipak, nije realna slika na terenu, da se tu radi o mnogo većim sumama, jer se novac ne prenosi samo legalno, putem doznaka, već oko 40 odsto sredstava radnici, kako bi zaobišli usluge i procente na dostavu, novac prenose nezvanično, odnosno direktno u kešu. Taj ukrajinski list dalje navodi da oko 1,5 miliona ukrajinskih radnika ima dozvolu za rad, najviše u Poljskoj (skoro polovina od svih gastarbajtera), Bugarskoj, kao i u Turskoj. Međutim, to izdanje dodaje da Ukrajinaca na privremenom radu u inostranstvu u određenim radnim sezonama ima i do osam miliona. Tako je Ukrajina, prema ranijem istraživanju, bila na petom mestu po broju radnih migranata, iza Rusije, Indije, Kine i Meksika - koji je, sa preko 12 miliona radnih migranata, bio rekorder u svetu.

Međutim, poslednjih godina Ukrajinci prestaju da idu u Rusiju na sezonski rad, ne samo zbog pada vrednosti ruskog rublja, već i zbog navodno lošeg odnosa prema njima nakon rata u Donbasu i aneksije Krima. Tu se priče o visokoj (geo)politici spuštaju na veoma prizemni nivo - radnici idu tamo gde mogu više da zarade i gde se prema njima bolje ophode.

Situacija u drugom delu Evroazije, koja je pod uticajem Moskve, još više govori o skoro kolonijalnoj zavisnosti tranzicionih bivših sovjetskih republika od "centra". Prema podacima Svetske banke, Tadžikistan skoro da u potpunosti zavisi od tih nadničarskih doznaka iz Rusije, koje poslednjih godina pokrivaju oko 40 BDP-a te države. Iza Tadžikistana su i ostale postsovjetske države koje su 2015. godine ušle u Evroazijsku ekonomsku uniju sa Rusijom, a to je Kirgizija, kojoj doznake iz inostranstva pokrivaju trećinu BDP-a, ili Jermenija, gde je taj udeo skoro 20 odsto.

Dramatičan pad rublje

Od tranzicionih država koje streme integraciji sa Zapadom najveći procenat BDP-a pokrivaju doznake iz inostranstva u Moldaviji - 26 odsto, Kosovu - više od 16 odsto, a na četvrtom mestu je Bosna i Hercegovina, gde novac gastarbajtera zauzima 11,4 odsto BDP-a.

Zavisnost od novčanih doznaka nije samo istočnoevopski fenomen. Prema izveštaju Svetske banke, ukupna suma remitenci u prošloj godini iznosila je više od 430 milijardi dolara, a najveći primaoci doznaka su mnogoljudne države - na prvom mestu Indija - 69 milijardi dolara, dok je Kina na drugom mestu - 64 milijardi. Iako se vrednost internacionalnih novčanih doznaka svake godine povećava, u poslednje vreme primetan je manji procenat njihovog rasta u odnosu na prve godine nakon ekonomske krize iz 2008. godine. Razlog je pogoršanje ekonomija u razvijenim državama, odakle se šalje novac, i poremećaj vrednosti dolara u odnosu na lokalne valute. Rublja je, takođe, izgubila više od 40 odsto vrednosti zbog pada cene nafte i zapadnih sankcija.

Međutim, novčane doznake gastarbajtera u brzo rastuće ekonomije, kao što su držve BRIKS-a, a posebno Indiju i Kinu, treba razlikovati od doznaka u izmorene i zadužene tranzicione evropske i postkomunističke države, kakve su Srbija ili Ukrajina. Javni dug Srbije je blizu 80 odsto BDP-a, dok je spoljni dug Ukrajine oko 120 BDP-a, što je u slučaju Kijeva faktički stanje pred bankrotom. Istovremeno, državna strategija razvoja kineske ekonomije je upravo u širenju kineskih prodavnica i robe po svetu, koju često prate njihovi trgovci.

'Agonija' u Srbiji

Svetska banka navodi da je najveći migracioni koridor, nakon meksičko-američke, ukrajinsko-ruska granica. Revolucija na Majdanu 2014. godine nije bila samo borba između apstraktnog Zapada i Istoka, koja je bukvalno rastrgla Ukrajinu. Na proteste u Kijev protiv proruskog Viktora Janukoviča dolazila je i ekonomska migracija koja živi i radi u Evropskoj uniji, njihovi rođaci i prijatelji, kojima geopolitički vektor na Brisel i liberalizacija viznog režima može da znači i poboljšanje lične egzistencije.

S druge strane, geopolitički vektor na Rusiju mnogo je više značio "proruskim" Ukrajincima sa Donbasa, skoro iz istih razloga kao onima sa zapada Ukrajine. Ne samo mentalitet koji je istorijski vezan za Moskvu, već je to bila i podrška onima koji sa teških fizičih poslova šalju novac za kućne budžete.

Situacija u Srbiji je nešto drugačija. Nacija je godinama skoro tačno na pola podeljena oko ulaska u EU, a trendovi pokazuju produžetak te agonije. Protivrečna mišljenja posebno imaju mladi koji su rođeni nakon raspada SFRJ. Razna istaživanja poslednjih meseci u Srbiji pokazuju da dve trećine mladih želi da traži posao u inostranstvu, najviše na Zapadu (EU i SAD). Ali, i pored toga, mladi podržavaju uvođenje autoritarnog sistema u Srbiji kakav ima Rusija, na čelu sa Vladimirom Putinom, i smatraju da Beograd treba da prekine evropske integracije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Sarajevski institut Kult, uz podršku UN-ove agencije UNWOMEN, pokrenuo je inicijativu jačanja uloge žene u ruralnim područjima. Pokazalo se to izazovnim zadatkom, jer moderno doba i razvoj tehnologije nisu donijeli nikakve promjene ženama na selu.

Neke od sagovornica Al Jazeere čak tvrde kako danas žive teže nego ranije.

Almina Krehić iz sela Dobrinje kod Visokog u Bosni i Hercegovini vodila je domaćinstvo, brinula o četvero djece, radila na njivi.

"Na selu su to ženski poslovi, navikla sam ja na posao i rad. Ja sam radila i muške poslove", kaže.

Trudila se da i finansijski doprinese porodici, pa bi, nakon završenih obaveza na svom, odlazila raditi i na tuđim gazdinstvima.

Borba za preživljavanje

"Jesam, išla sam. Morala se boriti. Čovjek bio živ. On ostani mi kod djece, i tako da sam išla svijetu. Morala ići raditi."

Nakon smrti muža, morala je pronaći način da prehrani porodicu. Sa skromnim osnovnim obrazovanjem, kaže, nije mogla naći posao kojim bi podmirila ni troškove vrtića za svoju mlađu djecu. Malinarstvo u kojem se okušala i plastenik koji joj je donirala općina Visoko, promijenili su život cijeloj porodici.

"Nisam naučila sjediti. Volim ovo što imam, što radim, nego da idem svijetu raditi. Jer, djecu sam znala ostavljati malu, pa sam išla, svijetu radila od jutra do mraka, a ove godine radim sebi, radim sa svojom djecom", ističe ona.

Biti uz svoju djecu i porodicu, a imati priliku zaraditi novac želja je najvećeg broja žena u selima, kažu aktivisti, koji se, između ostalog, bave pravima i mogućnostima žena u ruralnim sredinama.

"Kad smo mi pitale šta bi one voljele, na koji način bi voljele da im se pomogne, one su rekle: 'Dajte nam koke, dajte nam zemlju, dajte nam plastenike. i mi ćemo biti zadovoljne'", kaže Belma Gijo iz Instituta Kult.

Ova organizacija je, uz pomoć UNWOMEN-a, provela studiju o položaju žena u ruralnim dijelovima Zeničko-dobojskog kantona. Studija je pokazala kako je u tim sredinama, osim obrazovanja i nezaposlenosti, problem žena i nizak nivo ostvarivanja prava na vlasništvo.

Jako selo, jaka država

Zanemarivo mali postotak žena su vlasnice zemljišta ili nekretnina i zbog toga ih nije lako ni uključiti u projekte ekonomskog osnaživanja. No, osim administrativnih poteškoća, tu su i drugi razlozi, poput tradicionalnog shvatanja porodice i strogog patrijarhata, kažu članice udruženja "Žene za žene".

"Mi smo definitivno imale otpor od strane muškaraca. Čak su nam rekli u jednom momentu: 'De, vi pomozite nama, pa ćemo mi pomoći našim ženama, nemojte vi direktno raditi s našim ženama'", ističe direktorica ovog udruženja Seida Sarić.

Okupljene oko ženskih udruženja na radionicama ne razmjenjuju ideje kako mijenjati tradiciju, već kako ekonomski jačati selo, javlja reporterka Al Jazeere Arduana Pribinja.

"Očekuju konkretniju pomoć vlasti, podsjećajući da jako selo znači i jaku državu", dodaje.

Izvor: Al Jazeera

Subvencije za investicije u Srbiji najčešće odlaze u velike i najrazvijenije gradove. Iako zakonske odredbe predviđaju da su prioriteti pri dodjeli državne pomoći nerazvijena područja, u devastirane općine u posljednje dvije godine otišlo je manje od četiri posto subvencija.

Al Jazeerina ekipa posjetila je Golubac, na istoku Srbije, gdje turistički potencijal burne povijesti na obali Dunava čeka svoj trenutak. Golubačka tvrđava pripada Golupcu, devastiranoj općini sa stupnjem razvoja koji je 60 posto ispod državnog prosjeka.

Od 9.000 stanovnika, čak polovica je na privremenom radu u državama Zapadne Europe. 

"Sa poslom je mnogo stalo. Nema. Evo, ja sam godinu dana... Nema nigde posla, firma propala. Evo, samo 'Ivan Milutinović'što radI i to je to", žali se Radoslav Živković, stanovnik Golupca.

Većih investicija u Golupcu nema godinama. Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom i ribarstvom.

"U krugu 50 kilometara od Golupca nemamo nijednu industrijsku zonu gde bi ljudi mogli da se zaposle. Neka prva radna sredina gde bi moglo da se radi u industriji jeste Kostolac", ukazuje Saša Marjanović, zamjenik predsjednika Opštine Golubac.

Beogradu i Novom Sadu najviše subvencija

Prema istraživanju Nacionalne koalicije za decentralizaciju, u posljednje dvije godine devastiranim područjima Srbije pripalo je samo 3,6 posto subvencija za investicije, dok je investitorima u najvećim centrima  - Beogradu i Novom Sadu, dodijeljeno 45 posto.

Dodatni je problem, kažu, što i one investicije koje stignu do nerazvijenih općina, uglavnom zahtijevaju manje obrazovan kadar.

"Imamo situaciju da u Nišu lekari, sociolozi, ekonomisti spajaju kablove ili pletu čarape, umesto da se bave svojim poslom. Alternativa im je da dođu ovde da rade, u Beogradu ili Novom Sadu. I politika stranih investicija zapravo doprinosi dodatnom pražnjenu teritorije i užasnom osiromašenju Srbije izvan Beograda i Novog Sada", upozorava Mladen Jovanović iz Nacionalne koalicije za decentralizaciju.

To nije novi trend, ali upozoravaju da jeste grubo kršenje zakona jer su subvencije namijenjene prvenstveno razvoju siromašnih krajeva.

"Dolazimo do situacije da se kompletna državna politika, što se stranih investicija tiče, svodi na ideju 'uzimamo siromašnima i dajemo bogatima', jer porez plaćamo svi", dodaje Jovanović.

Neravnomjerno zastupljeni krajevi

Dio problema u Opštini Golubac vide i u tome što u ključnim instuitucijama države nisu ravnomjerno zastupljeni predstavnici svih krajeva Srbije.

"Smatram da je izborni zakon, koji i dalje funkcioniše u Srbiji, prevaziđen i treba da se menja da bi svaka opština mogla da ima poslanika i da bi taj glas mogao da se čuje. E, onda mislim da bi moglo da se malo drugačije razmišlja i da se malo drugačije rasporedi odnos snaga u državi Srbiji", predlaže Marjanović.

O razlozima za mali broj subvencija u nerazvijenim općinama iz Ministarstva privrede nije stigao odgovor.

"U nedostatku investicija i radnih mesta, šansa za Golubac je u simbolu ovog grada. Osam miliona evra ulaze se iz donacija u revitalizaciju Golubačke tvrđave. Na ovakvom mestu, pored Dunava, turizam je najveća nada za budući razvoj", javila je Al Jazeerina reporterka Jelena Milutinović.

Izvor: Al Jazeera

Subvencije za podsticaj investicija u Srbiji najčešće odlaze u velike i najrazvijenije gradove. Iako zakonske odredbe predviđaju da su prioriteti pri dodjeli državne pomoći nerazvijena područja, u devastirane opštine u posljednje dvije godine otišlo je manje od četiri posto subvencija.

Trgovačka komora, predstavnica evropskih kompanija koje posluju u Kini, izrazila je oštro nezadovoljstvo zbog ograničenja s kojima su suočeni prilikom pokušaja ulaganja u pojedine kineske industrijske sektore.

Međutim, na slična ograničenja nailaze i kineski investitori koji posluju u razvijenim zapadnim ekonomijama.

"Mislimo da su napori u provođenju reformi stali. Ništa se nije promijenilo. Budući da sada ponovo razgovaramo o donošenju odluka koje smo usaglasili prije tri godine, postojeća pravna platforma se može zanemariti", rekao je Joerg Wuttke, predsjednik Trgovačke komore EU u Kini.

Prvi komentar na ovu izjavu stigao je iz kineskog ministarstva vanjskih poslova. Naglašavaju kako je broj stranih investicija povećan proteklih godina, kao i da domaća investiciona politika uopšte ne ide na štetu stranim kompanijama.

"Kina je idealna zemlja za svjetske investitore, uključujući i one iz EU. Također, želim naglasiti da se kineska politika prema stranim investitorima neće mijenjati. Nastavit ćemo stvarati pozitivno investicijsko okruženje, te štititi prava stranih investitora i njihovih kompanija u Kini", kazao je Hua Chunying iz Ministarstva vanjskih poslova Kine.

Nezadovoljstvo kineskih investitora

Evropske poslovne grupe koje posluju u Kini, u najvećoj mjeri se žale da nemaju priliku da ulažu u ključne industrijske grane u Kini, poput finansijskog sektora, zdravstva i logistike. Sektora koji su kineskim kompanijama itekako dostupni na evropskim tržištima.

"Evropske kompanije su zabrinute da nejednak pristup tržištima vodi ka političkim odlukama koje su protiv suštine poslovanja evropskih kompanija a to je slobodno tržište", rekao je Joerg Wuttke, predsjednik trgovačke komore EU u Kini.

Međutim, proteklih mjeseci, i kineski investitori naišli su na blokade u kapitalistički orjentisanim ekonomijama. U Australiji, Kinezima je u posljednji čas blokirana prodaja najveće državne elektroenergetske mreže, koju su namjeravali da preuzmu za blizu sedam milijardi eura.

Još veći ugovor u Velikoj Britaniji, vrijedan 21 i po milijardu eura, zaustavljen je kako investitori iz Kine ne bi gradili veliko nuklearno postrojenje u toj zemlji. Ovakvi potezi izazvali su nezadovoljstvo kineskih investitora, slično onom koje evropske kompanije izražavaju za njihovo poslovanje u Kini.

Izvor: Al Jazeera

Veleposlanik Finske Pertti Ikonen našalio se, obraćajući se premijeru Srbije Aleksandru Vučiću, da će, ukoliko nastavi s reformom društva, Srbija postati "još jedna dosadna nordijska zemlja".

"Srbija dobro posluje, uložila je puno napora u reformu društva i rezultati se mogu vidjeti. Ako nastavite ovako, Srbija će postati još jedna dosadna nordijska zemlja", rekao je Ikonen otvarajući skup "Nordijski inovativni biznis u Srbiji".

Ikonen je istaknuo da je Svjetski ekonomski forum prije dva tjedna objavio da su nordijske zemlje najbolje rangirane za život.

"Svjetski ekonomski forum je prije dva tjedna objavio studiju prema kojoj je jedna skandinavska zemlja najbolje rangirana za život, a druga je među prve četiri, dok su sve četiri skandinavske države među osam prvih u svijetu, što govori o našoj snazi i razvijenosti", rekao je Ikonen.

Istaknuo je da skandinavske države investiraju u stalne promjene i permanentno rade na nalaženju praktičnih rješenja.

"Nordijske zemlje su najveći pobjednici globalizacije, mnoge su lideru na tržištu", rekao je Ikonen i dodao da kompanije iz Finske, kako bi uspjele, moraju razmišljati globalno.

Vučić: Srbiji ide dobro, ali je daleko od Skandinavije

Premijer Vučić izrazio je zahvalnost što investitori iz nordijskih zemalja primjećuju napredak u Srbiji u ekonomskom pogledu i na putu prema EU, te dodao kako "Srbiji ide dobro, ali je još daleko od nordijskih zemalja".

"Srbiji ide dobro, Srbija radi dobro, to nisu dobre želje, to je stvarnost, znamo da bi moglo da bude još bolje, a pri tome ne sanjam. Mislim da je preterano lepo čuti da ćemo jednog dana da se približmo nordijskim zemljama, ali za to je potrebno da prođe još mnogo generacija da im se bar približimo", rekao je Vučić.

"Dokaz tome da Srbija napreduje je i činjenica da danas sa nordijskim partnerima pričamo o generičkim lekovima, a ne o bankrotstvu", istakao je Vučić.

Vrata otvorena za investitore

"Naše javne finansije su, međutim, stabilne, što i za investitore iz nordijskih zemalja predstavlja pozitivan znak, jer neće da dolaze u zemlje koje imaju nesiguran poslovni ambijent", rekao je Vučić.

Još je napomenuo kako su "vrata njegovog kabineta i svih ljudi u Srbiji otvorena za investitore iz svih zemalja, posebno iz nordijskih, jer njih karakteriše odgovornost, ozbiljnost i posvećenost u radu".

Vučić je dodao i da Srbija nema nikakve iluzije koliko zaostaje za nordijskim zemljama i ostalim zemljama sjeverne i centralne Europe, ali da svoju šansu vidi u dostizanju pojedinih mediteranskih zemalja članica EU.

"Ne kažem da smo na njihovom nivou, ali možemo u narednih 10 godina da ih stignemo, pa čak i prestignemo. To je moja želja, jer mislim da je Srbija pokazala da se u nečemu razlikuje od mnogo zemalja, pa i nekih iz EU, od onih koje ni danas nisu u stanju da se izbore sa deficitom", zaključio je Vučić.

Izvor: Agencije

Srbijanski premijer Aleksandar Vučić pozvao je francuske kompanije da ulažu u Srbiju, ističući da će im ta država "ponuditi bolje uslove za poslovanje od bilo koje zemlje u regionu".

Na poslovnoj konferenciji o Srbiji, na kojoj sudjeluje 80-ak francuskih kompanija, poručio je kako je Srbija "stabilna zemlja koja nema problema sa javnim dugom i budžetskim deficitom, da nije lošije mesto za investiranje od drugih zemalja u regionu i da će investitorima ponuditi bar za pet odsto bolje uslove od drugih".

"Šta god da vam bilo ko u okruženju ponudi za vaše kompanije, subvencije, podsticaje zapošljavanju, Srbija može da pruži nešto bolje uslove. Kažem unapred, dođite i proverite, dođite sa papirom, recite 'ovoliko je dala Makedonija, ovakve uslove imamo u Bugarskoj, Rumuniji...' Dođite u Srbiju, mi ćemo dati bolje uslove", poručio je Vučić predstavnicima francuskih kompanija.

Još je dodao i kako je "Srbija stabilna zemlja, ali ne idealna, jer potrebno još teških reformi", te napomenu kako "Srbija danas nema deficit u budžetu, zaustavljen je rast javnog duga, a Srbija je popravila svoju poziciju na listi Svetske banke za 32 mesta".

Za Francusku i Srbiju je rekao kako "postoji mogućnost za zajedničke poslove i saradnju po pitanju razvoja infrastrukture, javno-privatnog partnerstva, ali i mnogih drugih ključnih pitanja".

Sve bolja saradnja

Navodeći da Srbija i Francuska unaprijeđuju trgovinsku razmjenu svake godine, Vučić je rekao da je u prvih pola godine ta razmjena iznosila 462 milijuna eura, te očekuje da bude veća svake godine.

"To nije dovoljno", ipak je rekao Vučić

Navodeći da je Srbija izgubila mnogo toga u prethodnim godinama, Vučić je rekao da "Srbija ima vredne, dobro obučene ljude i da francuske firme mogu da zarade dosta novca".

Smatra i da francuske IT kompanije trebaju pokazati veći interes za Srbiju, te da "postoje veliki potencijali za saradnju u poljoprivredi".

"Imamo široko tržište u regionu, ali imamo mogućnost potpunog pristupa evropskom tržištu i bescarinskog pristupa za našu robu i na rusko tržište, tržište evroazijske unije, kao i tursko tržište sa određenim manjim izuzecima. Dostupnost tržišta za robu proizvedenu u Srbiju nije manja, nego čak i nešto veća nego za Francusku i zemlje EU", zaključio je Vučić.

Izvor: Agencije

Nova Termoelektrana Stanari u bh. entitetu Republika Srpska u utorak je puštena u rad.

Ceremoniji otvaranja prisustvovali su ambasadori Velike Britanije i Kine u Bosni i Hercegovini, čelnici RS-a i rukovodstvo kompanije Dongfang Electric Corporatio, koja je gradila ovaj objekat.

U kompaniji EFT-Rudnik i TE Stanari kažu da je nova termoelektrana u potpunosti usklađena s propisima RS-a iz oblasti zaštite životne sredine te se u potpunosti pridržava direktive Evropske unije za postrojenja s velikim ložištima.

Dva miliona megavat-sati

"Procjena utjecaja na životnu sredinu za TE Stanari pokazala je da izgradnja i rad elektrane neće imati bitniji utjecaj na životnu sredinu", kažu u ovoj kompaniji.

Pogon TE Stanati projektiran je na bazi istraženih i potvrđenih rezervi uglja od 108 miliona tona, što je dovoljno za kontinuiran rad narednih 40 godina.

Termoelektrana će godišnje proizvoditi dva miliona megavat-sati električne energije.

"EFT-Rudnik i TE Stanari trenutno zapošljava 720 radnika, do kraja godine taj broj će se popeti na 800 radnika, a daljim razvojem očekuje se da broj zaposlenih u punom kapacitetu rada bude 900", najavili su iz ove kompanije.

Članovi Centra za životnu sredinu u ponedjeljak su, akcijom ispred zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci, skrenuli pažnju javnosti na zdravstveni utjecaj i društvene troškove projekta TE Stanari.

Tvrde da nisu dobili nijedan dokument na osnovu kojeg se može vidjeti da će se TE Stanari pridržavati propisanih ograničenja emisija.

'Do 1.817 smrtnih slučajeva'

Angažirali su stručnjaka, koji je proveo studiju utjecaja ove termoelektrane, koristeći model prostiranja zagađenja i utjecaja koji koristi i EU.

"Nalazi su zabrinjavajući te upućuju da će TE Stanari za vrijeme trajanja i rada uzrokovati između 218 i 1.817 smrtnih slučajeva te finansijsku štetu između 127 miliona i 1.153 milijarde eura", saopćio je Centar za životnu sredinu.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a je akciju Centra nazvalo "najnovijom cirkuskom predstavom, koja je imala za cilj da paušalnim, pseudonaučnim ocjenama uznemiri javnost i, po ko zna koji put, omalovaži napore RS-a da stvori bolje životne uslove svojim građanima".

Izvor: Al Jazeera i agencije

Koliko su zemlje regije privlačne stranim investitorima? Ko su najveći ulagači?
Kako se nose s birokratskim preprekama i utječe li nestabilna politička klima na manjak zainteresiranosti?
Prošle godine strana ulaganja u Hrvatsku iznosila su 128 miliona eura, čak dvije milijarde i 200 miliona eura manje nego godinu dana ranije. U BiH su strane investicije iznosile gotovo 244 miliona eura. U Srbiji tvrde da su drugi u Evropi po stopi rasta broja novih radnih mjesta stvorenih iz direktnih investicija. Austrija se navodi kao jedan od najvećih ulagača u ovu regiju.
U današnjem Kontekstu razgovaramo zašto je to tako, koliko je pogodna klima za ulaganja, šta sprječava rast investicija i kako privući nove.
Našu gosti su:
- u Beogradu konsultant za strana ulaganja Milan Kovačević,
- u Zagrebu direktor Agencije za investicije i konkurentnost Republike Hrvatske Damir Novinić, i
- u Sarajevu direktor Agencije za unaprjeđenje stranih ulaganja BiH Gordan Milinić.

Emisiju vodi Saša Ćeramilac.

Ruska državna kompanija United Instrument Manufacturing Corporation dizajnirala je superkompjuter koji može upravljati svim zračnim, kopnenim i pomorskim sistemima - bez obzira ko ih je proizveo, prenose ruski mediji.

Pored što je riječ o vrhunskoj tehnologiji, ovaj računar također smanjuje troškove.

Ova tehnologija UIMC-a omogućava ujedinjenje "menadžmenta robotskih sistema sa specifično dizajniranim protokolima upravljanja", navode iz kompanije za RIA Novosti, te dodaju: "Figurativno, jedinstveni kontrolor može 'govoriti' jezicima različitih robotičkih sistema."

Mogućnost vođenja "dijaloga" nije ograničena na jedan robotički sistem, već je kontrolor u stanju upravljati "velikim brojem različitih mašina u isto vrijeme, bez obzira na to koja ih je kompanija napravila i koji operativni sistem imaju".

Smanjenje troškova

Kako bi omogućila efikasno vođenje više simultanih operacija, ruska kompanija je napravila superračunar od osam teraflopa koji služi kao "mozak" složenog sistema upravljanja.

Računar, opremljen sistemom za hlađenje s tečnim silikonom, ima performanse od približno "40 najjačih laptopa zajedno", navodi UIMC.

Jedna od najvećih prednosti ovog sistema su mali troškovi.

Zbog njegove mogućnosti da se prilagodi svakom robotičkom sistemu, nema potrebe za novim obukama osoblja, kupovinom skupih programa i novih operatera svaki put kada se uvede novi sistem.

Izvor: Agencije